|
Kako napraviti maketu T-34B
Uvod: O T-34 kao tenku neću napisati ništa jer vjerojatno nema nikog koga zanima vojna tehnika, a da za njega nije čuo. Maketa prikazuje T-34B Hrvatske vojske, (navodno 163. brigada, makar neki tvrde da je 1. brigada) na dubrovačkom ratištu 1992 godine. T-34B je generalna jugoslavenska oznaka za poslijeratne poboljšane T-34/85 bez obzira na porijeklo.
Fotografije subjekta prikazuju ga kao T-34/85 model 1945, proizvedena
u Zavodu 183 (prepoznatljivo po nekim detaljima), za Zavod 174 trupom,
moderniziranog sa kasnim T-34 kotačima, repozicioniranim svjetlom
i dodanim svjetlom za noćnu vožnju, eksternom kutijom za pumpu za
gorivo, nosačima bačvi za generiranje dimne zavjese, te montiranom
Browning 12,7mm strojnicom. O maketi T-34/85
sa „spljoštenom“ kupolom (Zavod 183). Pogled nakon otvaranja kutije je impresivan. U neveliku kutiju Hobbyboss je uspio utrpati preko 400 dijelova, među njima i fotojetkanu mrežicu, žičane kablove i farove od prozirne plastike. Dobiva se kompletan motor, transmisija, kočnice, turbina, akumulatori, interijer hodnog dijela i kutije, jednom riječu sve. Fantastično! Čak i izbor dekala je velik. No nažalost Hobbyboss osim za rusku verziju nacrtanu na kutiji ne daje nikakve sheme bojenja i nacrte za položaj oznaka, pa se tu morate sami snaći. Ovako od oka mogu reći da se među dekalima nalazi vjerojatno nekoliko rusa, poljak, sjeverni vijetnamac i sirijac. Maketa
nije bez mana o kojima će biti riječi u nastavku teksta, a za sad
ću reći samo da iako sastavnica tvrdi da se radi o model 1944, u
kutiji se u stvari nalazi model 1945.
Izrada makete Da
bi napravili jugo verziju T-34 potrebno je napraviti neke izmjene.
Stoga idemo redom... Motor i transmisija Kao što sam već bio napisao, ovi dijelovi se dobivaju u kutiji i već takvi izgledaju super. No, ja sam ih odlučio malo detaljirati, pa sam dodao neke detalje. Mjenjačka kutija se je detaljirana. Pored toga je VTI-3 filtar zraka, ispušnici i stražnji vatrozid.
Kako bih napravio točan poslijeratni V-2-34-II motor (fizički identičan onome s T-55) je iziskivalo neke dorade i prerade, uključujući novu razvodnu kapu, strujne vodove, cijevčice za tekućinu za hlađenje motora, vijke koji spajaju blok motora, i sl. Od toga su cjevčice za tekućinu za hlađenje „must have“ jer su jako uočljive. Za sve ostalo sam na kraju i požalio što sam radio jer se gotovo ništa ne vidi.
Na slici je gotov motor. Neki naši T-34 su na poklopacu klipova imali dodate romboidne panele, neki nisu. Ja ih nisam radio. Motor sam obojao u „ruski“ izgled (metal i crveni poklopci klipova)., no treba napomenuti da postoje fotografije koje pokazuju da je JNA prilikom remonta znala u SMB (sivo-maslinasta boja) bojati sve, pa čak i blokove motora.
Kotači Tenk kojeg prikazuje moja maketa ima nove poslijeratne kotače kakvi se ne dobivaju u kitu pa sam ih morao napravit u samogradnji. Iskoristio sam činjenicu da su stari i novi kotači iako potpuno različiti, istih dimenzija (promjer i širina), pa sam uzeo za osnovu ovaj iz kita. Lijevo je originalni kotač s makete i standardni kotač za T-34/85 koji se dobije u maketi. Starije jugoslavenske T-34-ke imaju još uvijek sve takve kotače.
Desno je master za novi kotač. Od njega sam napravio kalup i napravio potreban broj resinskih odljevaka.
Radio uređaj U kitu se dobija vrlo solidan radio uređaj ali predstavlja ruski radio iz Drugog svjetskog rata.
Od
70-tih godina standardni radio-uređaj u JNA oklopu je R123M VHF
uređaj koji je totalno drugačiji od onoga što se dobije u kitu.
Stoga sam u samogradnji napravio novi s limenim kučištem.
Interijer podvozja Na podu se nalaze kutije s granatama. Odlučio sam jednu otvoriti, pa sam je napravio od plastičnih traka, te sam na dno postavio ležišta za granate i remenje za njihovu fiksaciju.
Jedna od poslijeratnih stvari koje su imali svi naši T-34 je grijač za startanje motora u hladnim uvjetima. I on je napravljen u samogradnji
U kitu se dobiju police sa bubnjevima s municijom za strojnice izlivenim zajedno. Jako lijepo izgleda, no nažalost većina naših T-34 nije nosila fiksne strojnice u trupu (time je broj potrebnih članova posade smanjen sa 4 na 3), pa nije bilko svrhe ni za bubnjevima s municijom. Stoga je bilo potrebno skrečati nove police, ali ovaj put prazne. Ovo je fotka jedne, a ukupno ih ima tri (različitih oblika).
Na prednjem kraju je bilo najviše posla. Hobbyboss ovdje sitne detalje daje prediomenzionirane i uopćene (npr. poluge za upravljanje tenkom su date kao dvije cigle s drškoma od metle koje strše van, a u stvarnosti se radi o složenom mehanizmu opruga i poluga), ili ih uopće ne daje kao npr bočnu instrumentalnu tablu. Sve je to trebalo skrečati. Na fotki se vide instrumentalna tabla s tahografom i brzinomjerom, kočnica, spojka, ručni i nožni gas, mjenjač, šprica za kolomasti, pumpa za zrak i sl. Sve u svemu na interijeru je u samogranji napravljeno više od stotinu novih dijelova.
Fotke pokazuju da je Juga svoje T-34 prefarbavala nakon remonta pa je interijer podvozja sivi, ponekad sa nekim detaljima u SMB boji. Sjedišta su siva, smb ili na kasnijima maskirna (varaždinski uzorak ). No kako imam fotke i bijelih HV-34-ki ostao sam pri bijeloj shemi jer mi je ljepša, a naravno da pojma nema kako je bio obojan baš taj kojeg želim slagati. Nekakvu kutija koja se vidi s desne strane sam ostavio u sivoj boji kao i kutije s municijom (kao skinuto s drugog tenka sa sivim interijerom.)
Interijer spreman za sklapanje.
Kupola Na kutiji makete piše da se radi o T-34/85 model 1944. Za našeg je potreban model 1945 ili za neke primjerke model 1946. No, otvorivši kutiju otkrio sam da Hobbyboss griješi i da je ono što oni tvrde da je model 1944, u stvari 1945 pa nije trebalo modificirati kupolu zapovjednika. JNA/HV T-34B se razlikovao po detaljima unutrašnjosti od svog ruskog pretka tako da mi velika većina detalja kupole u biti ne odgovara za našeg. Isto tako kupola na maketi je glatka (izvana i iznutra) što ne odgovara teksturi ljevane ruske kupole. Iz ta dva razloga sam nožićem i grubim brusnim papirom skinuo sve detalje. Kako izvana tako i iznutra.
I napravio interijer iznova..
. Kupola bez instaliranog topa. Vidi se nišan, zupčanik za elevaciju topa, kučište radio antene, razvodne kutije, kablovi za struju i periskopi. Materijali su žica, papir, komadići plastike i miliput od kojih su napravljene razne torbice i futrole koje vise po zidovima.
Htio sam prikazati tenk koji je vidio nešto akcije, pa sam odlučio ne staviti sve granate. Odrezao sam jednu, i napravio nosač, s kopčama za fiksiranje granate na zid koje se vide na donjoj slici.
Gotov donji dio s instaliranim radiom. Nisam stavio sve granate na police. Odlučio sam ne stavljati AP granate uopće s obzirom da je HV T-34 koristio kao samohodno topništvo, stoga sam ostavio samo visokoeksplozivne i fugaste (hvala Nenadu Šetini na informacijama o bojanju istih). Vide se i šrafi za fiksaciju polica i mehanizam za okretanje kupole. Ovo je prema fotkama najprljavio i najzguljeniji dio interijera pa ni ja nisam štedio na pljesni, hrđi i chipingu.
Top Po meni najbolja stvar na maketi. Usporedio sam ga s fotkama i zbilja je Hobbyboss dao i najmanji detalj. Nažalost rasklop dijelova je takav da su linije spoja tamo gdje ih nema na pravom topu pa treba kitati i brusiti po teško dostupnim mjestima.
Kupola na maketi je glatka kao bebina guza sa laserski preciznim spojevima ploča na kupoli što ne odgovara stvarnosti. Stoga sam prvo napravio sve varove i šavove. Za manje sam nalijepio plastiku (streched sprue)... Nakon toga sam je obilno namazao tekućim ljepilom ljerpilom i kad je omekšala, napravio varove starim nožićem s odlomljenim vrhom... Teksturu ljevane ruske kupole dobio sam tekućim kitom, tanko namazanim i teksturiranim dok je bio još svjež. Vidi se i nosač strojnice napravljen u samogradnji, te serijski broj kupole.
Vanjski detalji Najgora stvar na cijeloj maketi je engine deck ili rešetke za hlađenje na njemu. Hobbyboss je dao kompletan detalj ispod rešetki, ali njih same je izlio u komadu tj. neprorezane. Dao je čak rešetke s unutarnje strane iako se to uopće ne vidi!!!! Uistinu mi nije jasno što su htjeli no što god to bilo očito im nije uspijelo.
Rešetke izgledaju tako da kroz poprečne četvrtaste grede prolaze okrugle žice. Napravljene su nove u samogradnji. Bočne rešetke su na šarke i moguće ih je rukom dizati i spuštati, pa sam onda i ja desnu rešetku napravio u položaju gore.
Eksterni tankovi za gorivo mi se nisu dopali iz kita. Ne izgledaju mi realno, a njihovi nosači još manje.
Stoga sam napravio nove ručke i pojaseve kojima se tankovi fiksiraju na tenk. Na kraju pojaseva se nalaze trokutaste kuke koje se vare za nosač. Ova crta preko tankova je var napravljen od zagrijane plastike (streched sprue).
Sitniji detalji kuka su na maketi palo "preopćeniti", pa sam napravio nove.
Još jedan od poslijeratnih dodataka kojeg je trebalo napraviti je kutija s eksternom pumpom za gorivo.
Ovako to sve skupa izgleda na tenku. Vidi se i nosač ručne pile te rukohvati napravljeni od žice.
Zaokružene su šarke zadnje ploče. Ovakve trokutaste šarke (Zavod 183) koje daje Hobbyboss su dobre za neke HV/JNA T-34, ali ne sve. Moj ima drugačije šarke (Zavod 174).
A ovako to izgleda gotovo:
Ostali detalji Vreće s pijeskom su napravljene od dvokomponentnog epoksidnog kita (Miliput). Strojnica napravljena u samogradnji (20 tak dijelova) i isto toliko u nosaču strojnice s kutijom za municiju.
Bojanje interijera Hobbyboss u svojoj sastavnici uopće nije dao upute za bojenje. To me isprava naljutilo, no proučavajući referentne knjige i fotografije shvatio sam i zašto. Naime, gotovo je nemoguće reći da je nešto na T-34/85 bilo obojeno u neku „univerzalnu“ boju. Evo primjera: Teoretski je temeljna boja bila crvena, te bi u toj boji trebali biti obojeni pod, interijer prostora motora, tankovi za gorivo, itd. No, u Drugom svjetskom ratu u nekim slučajevima zbog žurbe su Rusi preskakali temeljnu boju, a fotografije npr. poslijeratnih (bilo licenčno proizvođenih u Poljskoj ili Čehoslovačkoj), ili čak ruskih pokazuju odstupanje od tih pravila (npr, žuta, bijela, siva). Pažljivim pregledom T-34/85 izloženog u Vojnom muzeju na Kalemegdanu u Beogradu, vidljiva je crvena temeljna boja ispod naslaga raznih nijansi zelene, pa možemo zaključiti da bi za meketu jugo verzije bilo dobro upotrijebiti ovu boju iako nije sigurno da to vrijedi za sve.
Crvena temeljna boja vidljiva na muzejskom T-34
A ostalo? Jugoslavija je svoje T-34/85 bojala u standardnu SMB boju. No, nisu se zaustavili na eksterijeru, već je prebojeno sve. Npr. kutije za alat su SMB izvana, ali i iznutra, jednako tako i prostor i poklopci motora, pa čak i sam blok motora. Prebojavan je i prostor za posadu, ali treba li uopće naglašavati da i ovdje postoje varijacije od tenka do tenka. U originalu T-34 ima bijeli interijer posade. No, fotografije interijera hrvatskih (a pretpostavljam da to onda vrijedi i za JNA) pokazuju u većini slučajeva svijetlo sivu boju prostora posade u trupu, dok je interijer kupole ostao bijeli. Kažem u većini slučajeva jer postoje fotografije hrvatskih T-34 sa kompletno bijelim interijerom, što pokazuje da se interijer nije prebojavao uvijek. Boje detalja također variraju. Tako npr. boja kutija za municiju je na originalnom ruskom T-34 crna, dok se na jugo T-34-kama osim crne, koristila i interijer siva, te SMB. Sjedišta su na originalnom rusu crna, dok je na jugo T-34 i hrvatskim na početku rata viđana u pravilu SMB i siva sjedišta, a na hrvatskim u kasnijoj fazi rata maskirna (uzorka koji je proizvodio varaždinski „Varteks“). Svi starteri za hladno vrijeme koje sam vidio su intenzivno zeleni (otprilike Humbrol 2 Emerald).
I što na kraju zaključiti iz ovoga? Ako nemate kompletan walkaround
baš tog tenka kojeg želite raditi, obojite interijer kako god hoćete
jer vam nitko na svijetu ne može dokazati da niste u pravu. Gotovo: Hobbyboss je prekrasna maketa, korištenje T-34 u Domovinskom ratu je vrlo zanimljiva tema i istinski sam uživao slagati ovu maketu.
|
