Kako napraviti maketu M-84A/AB

 

 

Uvod:

Tenk M-84 ne treba nikakav uvod bar kad se radi o maketarima s prostora bivše Jugoslavije. U ratovima od Slovenije do Kosova bio je glavna "pila" oklopno mehaniziranih postrojbi svih vojski koje su raspolagale s njime. Pa i danas s obzirom da nedostatak financija sprječava masovniju proizvodnju Degmana i Vihora u Hrvatskoj i SiCG usprkos zastarjelosti ostaje glavni tenk na ovom prostoru. Početkom rata o ovom tenku stvorio se takav mit da se moglo pomisliti da se radi o čudotvornom neuništivom tenku. Legenda koja se širila među hrvatskim braniteljima išla je do priča da mu je oklop neprobojan sa svih strana na bilo koje pješačko protuoklopno oružje, da se na temelju toplinskog odraza kupola automatski okreće prema mjestu s kojeg je izvršeno borbeno djelovanje na tenk, itd. Strahopoštovanje koji je izazivao svojom pojavom na ratištu najbolje ilustrira zgoda iz bitke za Vukovar kad se hrvatski branitelji zarobili tri neoštećena tenka M-84 koje je posada napustila izgubivši živce u uličnim borbama. Netko se sjetio da ovi tenkovi imaju mehanizam za samouništenje i u strahu da je to istina sva tri tenka su napunjena eksplozivom i dignuta u zrak umjesto da ih se upotrijebi u borbama. Ipak, daljnje borbe su pokazale da ni ovaj tenk nije neuništiv. Objektivno ovaj tenk i danas još uvijek spada u srednju klasu. Kod bilo kojeg oklopnog vozila tri su čimbenika koja se promatraju: vatrena moć, brzina i protuoklopna zaštita. Ova tri čimbenika isključuju jedan drugog, pa se kod razvoja svakog novog tenka pokušava postići njihov optimalan odnos u omjeru da on zadovolji svoju namjenu. Ako se uključi još i faktor cijene onda M-84 daje solidan omjer uloženo-dobiveno.

M-84 je poboljšana jugoslovenska inačica sovjetskog T-72. T-72 je bio dobar tenk kad se pojavio, s odličnim topom, niskom siluetom i velike brzine, no Zaljevski rat 1991. godine pokazao je da nije dorastao suvremenim zapadnim tenkovima tipa Challenger i M1A1 Abrams. Višeslojni oklop ovih tenkova je čeono bio gotovo neprobojan za 125 mm top 2A46 kojim je bio naoružan T-72, a njegov domet od 1500 metara ionako prekratak da dohvati Abramse koji su uništavali T-72 i na većoj udaljenosti. Direktan sudar tenkova T-72 Sadamove Republikanske gardei američkih Abramsa u pustinji završio je katastrofom za Iračane, dok nije izgubljen niti jedan Abrams. Tek su u jednom iznenadnom bočni napadu irački T-72 uspjeli nanijeti lakše gubitke amerikancima.

Jugoslavija je uvidjevši loše strane T-72 1984. godine počela proizvodnju poboljšane inačice M-84 (otud i naziv). Završno sklapanje radilo je poduzeće „Đuro Đaković“ iz Slavonskog Broda, i ono će i nakon raspada Jugoslavije nastaviti proizvodnju ovog tenka za Hrvatsku vojsku, pa i razviti nove poboljšane inačice kao M-84A4 i Degman. M-84 u odnosu na T-72 imao bolju protuoklopnu zaštitu (pogotovo kasnije inačice), bolji sustav upravljanja vatrom, jači motor i bolji sustav komunikacijske veze.
Ovaj tenk je u inačici M-84AB (ima pustinjski filtar) izvezen u Kuvajt te je sudjelovalo u Zaljevskom ratu 1991. godine.
M-84A4 razlikuje se od M-84A i M-84AB po novom poboljšanom sustavu za usmjeravanje vatre Omega-84 tako da su detalji kupole na ovoj inačici drugačiji nego na prikazanoj maketi M-84A u ovom članku. Stoga nemojte koristiti crteže i fotografije iz ovog članka ukoliko želite napraviti ovaj model tenka M-84.

Bez obzira na poboljšanju čeonu protuoklopnu zaštitu najveća boljka je ostala neotpornost M-84 na moderna protutenkovska oružja. Bočno i straga M-84 je izuzetno ranjiv, što ga čini izuzetno nepogodnim za ulične borbe, ali platforma tenka još uvijek ima perspektive za daljnje usavršavanje, pa se tako dodavanjem reaktivnog oklopa bi mogla znatno poboljšati protuoklopna zaštita tenka. Također potrebno bi bilo dodati sustav termovizije za gađanje u lošim vremenskim uvjetima, te poboljšati sustav prijenosa podataka. Jedno je sigurno. M-84 ima potencijala za ugradnju ovih promjena koji bi ga smjestili u klasu modernih oklopnih vozila ali daljnji razvoj M-84 ovisi isključivo o novcu. U svakom slučaju sigurno će ostati glavni tenk Hrvatske vojske još dugo vremena.

Fotografije iz Hrvatskog vojnika.

 

Izrada makete:

Ako izuzmemo loš konverzijski set proizvođača Kirin u 1/35 makete ovog tenka nema ni u kojoj razmjeri. Stoga nabavite maketu T-72 kao osnovu. Ovdje samo treba obratiti pozornost da rani T-72 nisu imali dodatnu oklopnu ploču na čelu podvozja, a kasniji jesu. Osim prvih M-84 svi kasniji ovu ploču imaju pa pazite koju inačicu T-72 kupujete ovisno što želite sklopiti.

A sad prijeđimo na postupak izrade:

Podvozje:

Podvozje je praktički isto kao i na T-72 pa treba promijeniti samo desno svijetlo za vožnju koje bi trebalo izgledati potpuno isto kao i lijevo (FG-125). Ovo vrijedi za sve M-84. Iskopirajte ga zajedno sa štitnikom za svijetlo i montirajte ga na desnoj strani. Također ako postoje, uklonite rezače žice s donje strane prednje oklopne ploče.

Kupola:

Dijelovi kupole su zapravo oni koji čine vidljivu razliku između T-72 i M-84. Promjene su označene slovima na crtežu. Dakle, sa kupole treba odstraniti sljedeće dijelove (sve sa topnikove strane):

- infracrveni reflektor (A)
- noćni nišan TPN-1-49-23 (B)
- infracrveni daljinomjer (C)
- periskop (D)

 

Nakon skidanja tih dijelova ostat će manje i veće rupe na kupoli koje treba zakitati, a zatim ih izbrusiti grubljim papirom tako da bi se dobila površina koja odgovara teksturi grubo lijevane “ruske” kupole. Ovisno koju maketu imate ako je kupola glatka potrebno je cijelu kupolu namazati ljepilom, pričekati da plastika omekša i zatim je izbrusiti brusnim papirom. Naime kupola M-84 je „gruba“ Također na M-84 nema “šava” koji prolazi po sredini kupole (E). Ako to postoji na vašoj maketi uklonite brušenjem.

Dimni bacači na lijevoj strani kupole ostaju na istom mjestu, dok na desnoj strani krajnji desni se spušta u razinu s ostalima i pomiče za 6 mm udesno u mjerilu 1/35, odnosno 3 mm u mjerilu 1/72 (F). Ovim ćete napraviti mjesta za radio antenu (G). Sada će se druga antena nalaziti na mjestu gdje se nalazio taj pomaknuti bacač. Nakon izrade postolja antene trebalo bi napraviti vezu (H) koja počinje na istom mjestu kao i veza za dimne bacače, te vodi do postolja antene (najlakše ju je izraditi rastezanjem zagrijane plastične šipke tzv. sprue). Inače dva najvažnija i najveća uređaja koje bi trebalo napraviti u samogradnji su meterološki senzor (I) i dnevno-noćna ciljnična naprava DNNS-2 (J) za M-84/M-84A/M-84AB, odnosno Omega-84 za M-84A4. Ti dijelovi mogu se izraditi od drveta, plastičnih traka ili glatkog kartona debljine 0,5 mm. Pokraj uređaja DNNS-2, s lijeve strane, nalazi se drugi topnikov periskop (K) koji je potpuno isti kao i topnikov periskop na T-72 koji se nalazi na prednjem dijelu poklopca topnikovog otvora, pa ako ga pažljivo skinete ne morate se truditi oko izrade novog već samo postojeći zalijepite na novo mjesto. Što se tiče veze dimnih bacača s lijeve strane treba je produžiti do mjesta ispod poklopca uređaja DNNS-2 (L). Na kupolu se također ne stavljaju aparati za gašenje požara koje ima T-72 (M). Poklopci dimnih bacača imaju ispupčenje promjera 1,5mm i debljine 0,1mm. Također trebalo bi dodati lance na poklopce dimnih bacača. To je otprilike sve što se tiče glavnog posla.

Ostali detalji:

Nosači bačvi za gorivo postoje na zadnjem dijelu tenka, ali ih u praksi nitko ne nosi, pa ih nemojte stavljati, deblo drveta ispod tih bačvi je čest prizor i dobiva se s maketama, no ja sam radije upotrijebio običnu drvenu olovku kojoj sam odrezao vrh. Djeluje vjernije. Reflektor je opcionalan dio. Neki M-84 ga imaju, neki ne. Detalje poput platnenog pokrova topa moguće je izraditi od papirnate maramice umočene u razrijeđeno ljepilo za drvo, kao i razne cerade i sl. Tkvi detalji prepuštamo svakom maketaru na volju. Isto je što se tiče bojenja hrvatskih tenkova M-84. Osim oznaka za brzo raspoznavanje korištenih u operaciji „Oluja“ po zbornim područjima sve ostalo je dosta proizvoljno pogotovo kod ratnih primjeraka. Najbolje je pronaći fotografiju onog tenka kojeg želite slagati. Slovenski su također maskirni, ali ipak sa više urednosti, kuvajtski su u boji pijeska, a „sile zla i tame“ koriste sivomaslinastu boju s bijelim serijskim brojem na obje strane kupole.

Ako nekog zanima ja sam koristio staru Dragon/Italeri maketu T-72G u mjerilu 1/35 kao osnovu. Ovu maketu više nije lako nabaviti jer se ne proizvodi, ali nema veze jer je ionako dosta loša. Danas na tržištu i u 1/72 i u 1/35 ima puno boljih maketa. Sve u svemu, konverzija nije preteška, pa se i manje iskusan maketar može iskušati.

Evo kako je to izgleda na mojoj maketi:

 

 

Tomislav Bošnjaković