Stoljeće ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj

Izložba koja zaslužuje knjigu

 

 

U tehničkom muzeju u Zagrebu je od 15.12.2009. do 15.01.2010. moguće razgledati izložbu posvećenu hrvatskim vojnim pilotima i svim zrakoplovstvima u kojima su na ovim prostorima hrvatski piloti letjeli od početaka zrakoplovstva pa do danas. Uz iznimku manjeg broja trodimenzionalnih izložaka (dijelova letačke opreme i ostalih predmeta vezanih uz tematiku), radi se o vrlo bogatoj izložbi fotografija i popratnih legendi uz fotografije. Posebno napominjem ovo drugo, legende uz fotografije, jer se zaista radi o obimnom i kvalitetnom tekstu. Budući da se izložba zapravo dulje čita nego gleda, potrebno je predvidjeti i nešto više vremena nego što bi se očekivalo od onoga što inače podrazumijevamo pod "izložbom fotografija".

1. Sadržaj

Povijest hrvatskih ratnih zrakoplovstava je prikazana kronološki, podijeljeno u 7 cjelina:

1. RATNO ZRAKOPLOVSTVO AUSTRO-UGRASKE MONARHIJE (od 1890. do 1918.), autori: Tomislav Aralica i Robert Ćopec (50-tak fotografija)

2. RATNO ZRAKOPLOVSTVO KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA/JUGOSLAVIJE (od 1918. do 1941.), autor: Robert Ćopec (70-tak fotografija)

3. RATNO ZRAKOPLOVSTVO NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE (od 1941. do 1945.), autor: Tomislav Aralica (60-tak fotografija)

4. HRVATSKA ZRAKOPLOVNA LEGIJA NA ISTOČNOM BOJIŠTU (od 1941. do 1944.), autor: Marko Jeras (50-tak fotografija)

5. RATNO ZRAKOPLOVSTVO PARTIZANSKE VOJSKE KPH I KPJ (od 1942. do 1945.), autor: Tomislav Aralica (40-tak fotografija)

6. JUGOSLAVENSKO RATNO ZRAKOPLOVSTVO (od 1941. do 1991.), autor: Zdenko Kinjerovac (60-tak fotografija)

7. HRVATSKO RATNO ZRAKOPLOVSTVO (od 1991.), autor: Tomislav Haraminčić (50-tak fotografija)

2. Koncept

Iako je vidljiva razlika u pristupu pojedinim cjelinama, većina autora je svoj dio koncipirala variranjem modela zrakoplov-čovjek-događaj, manje ili više paralelno tekstom i slikom obrađujući pojedine letjelice na kojima su letjeli hrvatski piloti, pojedine poznate i manje poznate pilote i zapovjedni kadar, te aktivnosti unutar pojedinih zrakoplovstava. Tako se na većini panoa paralelno nalaze i portreti pojedinih zrakoplova i portreti pojedinih ljudi, skupne fotografije zrakoplovaca sa opisima užeg i šireg konteksta prizora, ali i pojedini svakodnevni događaji iz života zrakoplovaca.

Iznimka u smislu odudaranja od koncepta zrakoplov-čovjek-događaj je dio izložbe posvećen jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu (naslovljenog za period 1941.-1991., ali mislim da se ipak radi o periodu od 1945.-1991.). Taj dio izložbe je koncipiran kao slijed fotografija zrakoplova koji su bili u sastavu jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, pri čemu je uz svaku fotografiju dan opis zrakoplova, te uloga i karijera u jugoslavenskoj službi. Posebno zanimljivo je pri tome navođenje točnog broja primjeraka i perioda korištenja pojedine letjelice u JRZ. U ovom je poglavlju, nažalost, hrvatska komponenta gotovo potpuno odsutna.

3. Izbor i kvaliteta fotografija

Većina prikazanih fotografija je do sad neobjavljivana, tako da će onima koji su zainteresirani samo za vizualni dio priče stvar biti i sama po sebi dovoljno zanimljiva. Pri tome treba imati u vidu da se na izložbi ne pojavljuje niti jedna od senzacionalnih konačno otkrivenih fotografija Štuke, Mc-202 ili Bf-109K-4 sa zvonimirovim križevima, niti MS-406 sa zvijezdom petokrakom. Cilj izložbe nije objavljivanje senzacionalnih fotografija, nego sveobuhvatno pričanje priče o hrvatskim vojnim zrakoplovcima tijekom svih dosadašnjih zrakoplovnih perioda. Taj cilj je uspješno ostvaren sa, po meni, vrlo velikim brojem dovoljno atraktivnih fotografija. S obzirom na činjenicu da su fotografije velike i maksimalno kvalitetno otisnute, čak će i onaj manji broj već viđenih fotografija biti zanimljiv onima koje zanima konkretan zrakoplov.

4. Tekst

Legende uz fotografije među autorima variraju i po opsegu i po pristupu. Sve je uglavnom vrlo kvalitetno i informativno, ali bih ja kao najbolji dio ipak izdvojio pristup autora prve dvije cjeline (Austro-ugarska i Kraljevina SHS/Jugoslavija). U tim poglavljima izložbe se jasno vidi autorska namjera da se posjetitelju izložbe prenese ideja o (i) hrvatskom karakteru zrakoplovstava koje mnogi danas smatraju "stranim" zrakoplovstvima. Posebno je u tom kontekstu zanimljiv dio koji se bavi jugoslavenskim kraljevskim zrakoplovstvom, gdje je kroz dosta iscrpne legende (za koje su pojedine fotografije zapravo samo povod) i pojedine sudbine pilota i zapovjednog kadra, uspješno predočeno nekoliko dosta važnih stvari: a) da se radi o našem (a ne "njihovom") zrakoplovstvu; b) da su Hrvati činili i bitan i kvalitetan dio tadašnjeg zrakoplovstva; c) da su, unatoč pojedinim zlojezičnim propagandama, Hrvati srčano letjeli za zrakoplovstvo koje su tada smatrali svojim. Sve to skupa je ispravan put tumačenja naše zrakoplovne povijesti i dobro se nadovezuje na "integrativan" naziv kompletne izložbe. Činjenica je da se hrvatsko ratno zrakoplovstvo u zadnjih 100 godina ne dijeli na niz međusobno nepovezanih i ideološki razdvojenih cjelina, već se radi o kontinuitetu (u pojedinim trenucima i paralelizmu) zrakoplovstava koja su sva naša. Taj princip je u opširnijim legendama uz fotografije dobro predočen sudbinama hrvatskih pilota koji su letjeli (i/ili zapovijedali) u 2, 3 ili više naših zrakoplovstava.

5. Ideologija

S obzirom na javno izlaganje fotografija koje sadrže pojedine simbole iz naše burne prošlosti, te s obzirom na još i danas tinjajuće ideološke rasprave i podjele, logično je da se nametne i pitanje o načinu autorskog prevladavanja bilo kakvih ideoloških problema u svezi izložbe. Ja prilikom posjeta nisam osjetio nikakav problem, stvar je vrlo dobro odrađena u tom pogledu. Zrakoplovna povijest je ispričana bez ikakavog ideološkog prizvuka, navijanja ili pljuvanja. Kad bih baš morao (teškim naporom) smisliti što bi netko zlonamjeran ipak mogao izvući, možda bi se nekakav problemčić mogao naći u dijelu povijesti koji se odnosi na II svjetski rat. Naime, postoji dosta značajan nesrazmjer u obimu prikazivanja dviju suprostavljenih strana (ZNDH je i više nego dvostruko zastupljenije od "partizana"), naslov "partizanskog"djela izložbe je dosta čudan (taj dio našeg zrakoplovstva je u naslovu "nepriznat", i nepotrebno je pripisan isključivo komunizmu), a i autorski pristup kod ZNDH je vidljivo "srčaniji" nego kod dosta "indisponiranog" pristupa partizanima... No, unutar samih cjelina nema ideologije, a sve moguće sitničave ideološke zamjerke unaprijed neutralizira izvstan integrativni koncept kompletne izložbe. Svaka čast autorima, onima koji su stvorili i konačno (mislim da je to prvi put) tako dobro proveli koncept prezentiranja naše kompletne zrakoplovne povijesti bez upadanja u ideološke zamke.

6. Dojmovi i preporuke

Naša nevjerojatno bogata zrakoplovna povijest je nevjerojatno zapostavljena u javnosti. Nisam siguran da se može naći narod koji ima takav nesrazmjer između bogatstva zrakoplovstava, tipova zrakoplova, zrakoplovaca i konstruktora u svojoj povijesti s jedne strane, te siromaštva knjiga, članaka, filmova, stripova, TV-emisija (itd) o toj zrakoplovnoj povijesti s druge strane. Velik dio tog problema leži u predimenzioniranoj ideologiziranosti te naše zrakoplovne povijesti, zbog čega ona u "mainstream javnosti" ne postoji. Taj problem nije velik, a ova izložba je upravo izvrstan primjer za to da se ideologizacija može potpuno izbjeći, a velika i važna priča ispričati kvalitetno i zanimljivo kao priča kontinuiteta.
Budući da je, po tome, ova izložba prva i jedinstvena, nadam se da ćemo ju računati kao razdjelnik vremena (da ćemo vrijeme našeg zrakoplovnog izdavaštva od sad računati kao "prije izložbe" i "nakon izložbe"), pri čemu nam predstoje bolji i bogatiji dani.

Zato toplo preporučam svima onima koji mogu, a to još nisu učinili, da posjete izložbu dok je još otvorena (zatvara se 15. siječnja). Postavljena je u Tehničkom muzeju (ulaznica koja obuhvaća i stalni postav: 15 kn), a bez razgledavanja zrakoplova i zrakoplovnih motora u stalnom postavu muzeja, iziskuje najmanje 2 sata gledanja i čitanja.

I, da, ne smijem zaboraviti: hvala svim autorima izložbe. Uložili su veliki trud i napravili veliku stvar.

7. Što dalje?

Kao što sam već rekao, nadam se da je ova privremena izložba razdjelnik vremena, početak neke nove ere u pristupu javnom prezentiranju naše zrakoplovne povijesti. Ovime je dokazano da se može, da nema ideoloških problema, da postoje kvalitetni i motivirani autori, te da tisuće neobjavljenih fotografija i neispričanih priča nestrpljivo čekaju izlazak u javnost.

Teoretski, ova čitava izložba bi se mogla otisnuti kao jedna vrlo vrlo vrlo debela knjiga, koja se, s obzirom na količinu i značaj legendi uz fotografije, uopće ne bi mogla smatrati foto-monografijom. Takvu "integrativnu" knjigu o našoj kompletnoj zrakoplovnoj povjesti s nestrpljenjem očekujemo, s time da se nadam da će stilski unificirani tektualni dio imati koncept prikazivanja sasvim neideoloških životnih puteva zrakoplovaca i stav prema "našem, a ne njihovom" kakav je u prva dva poglavlja ove izložbe, koncept predočavanja svakodnevnog života zrakoplovaca iz "legionarskog" djela izložbe, tehničku serioznost "jugoslavenskog" djela izložbe, pitkost i preglednost u pričanju priče iz zadnjeg (hrvatskog) dijela izložbe... Nadam se da će se stvar i dublje prezentirati, kroz knjige o pojedinim poglavljima. Kad bih morao izabrati što bi bilo prvo, izabrao bih period između dva svjetska rata. O svemu ostalome je bar nešto objavljivano, a to "zlatno" i za hrvatsko zrakoplovstvo izuzetno zanimljivo razdoblje je do sad bilo u potpunom javnom mraku. Osim toga, nema razloga da se naša zrakoplovna povijest, na ovaj način, konačno ne počne pojavljivati i u časopisima (imamo 2 zrakoplovna časopisa!) i drugim medijima. Ako se u mainstream časopisima može čitati o dikanima radeljacima, a na mainstream televizijama gledati vidovite milane, zaista je vrijeme da ljudi saznaju i to da Hrvatska ima kontinuiranu zrakoplovnu povijest.

 

Damir Stanzer