Razlikovanje
verzija T-34/85 korištenih u
Hrvatskoj
i Jugoslaviji
Uvod:
T-34
je vjerojatno najpoznatiji tenk svih vremena. Nastao pred Drugi
svijetski rat, ostao je u upotrebi sljedećih 60 godina, a kroz svoju
upotrebu više puta se usavršavao kako kroz glavne verzije (model
1941, 42, 43, 85), ali i kroz podverzije i nadogradnje ovih glavnih
verzija. Tako je i verzija T-34/85 prošla kroz nekoliko modifikacija,
a osim toga postoje i neki specifični detalji karakteristični za
tvornice u kojima su proizvođeni. Pri tome se oznaka tenka (T-34/85)
nije mjenjala, pa tek pažljivim proučavanjem fotografija možemo
otkriti porijeklo i godinu proizvodnje konkretnog tenka, a pratiti
sve razlike između serija je gotovo nemoguće.
Cilj ovog članka je pomoći maketarima da naprave što točniju maketu
T-34 kojeg je upotrebljavala Hrvatska vojska, odnosno JNA.
T-34/85
u Jugoslaviji
Prvi
T-34 na ove prostore stižu koliko god to čudno zvuči zajedno s njemačkom
vojskom koji su zarobljene tenkove koristili najčešče upravo na
sekundarnim ratištima u protupartizanskim operacijama. Partizani
koji nisu nikad prije vidjeli T-34, kao ni glavne njemačke tenkove
Panther i Tigar, zamjenili su T-34 za Panthere pa se kao takvi spominju
u dokumentima iz NOB-a. Prve ruske tenkove T-34 partizani su vidjeli
tek 1944. godine prilikom dolaska rusa na prostor Srbije, a sa njima
i 2. tenkovska brigada NOVJ koja u svom sastavu ima upravo T-34.
Među starijim verzijama ovog tenka, u sastav 2. tenkovske brigade
ulazi i verzija T-34/85 te su ovi tenkovi prvi ovog tipa u sastavu
buduće jugoslovenske vojske.
Nakon rata T-34/85 je još u nekoliko navrata isporučivan Jugoslaviji,
a zadnja isporuka bila je početkom 1970-tih.
Još 1980. godine na T-34 otpada 41% od ukupnog broja tenkova u sastavu
JNA! Većina T-34/85 bez obzira na godinu isporuke je u Jugoslaviji
prošla remont, te je više manje modernizirana i standardizirana
što se tiče opreme na posljednju proizvedenu verziju T-34. O tim
detaljima biti će riječi kasnije, a sada ću samo napomenuti da je
takva „modernizirana“ verzija T-34/85 u Jugoslaviji dobila oznaku
T-34B te ću je i ja koristiti u nastavku teksta. Detalj koji je
karakterističan isljučivo za T-34 u upotrebi u Jugoslaviji je monitranje
12,7 mm strojnice tipa Browning na kupoli pomoću posebnog nosača.
Ovo mješanje ruskog i američkog oružja je posebnost Jugoslavije
koja je u vremenu nakon 2. svijetskog rata šetala od jednog do drugog
bloka te dobivala oružje od obje strane.
T-34
u Domovinskom ratu
1991.
godinu tenkovi T-34 su dočekali u rezervi, a izbijanjem rata na
prostoru bivše Jugoslavije, koriste se većinom kao potpora pješaštvu
ili samohodni topovi od strane svih zaraćenih strana. Zanimljiva
je upotreba od strane JNA, koja iako je raspolagala respektabilnim
brojem suvremenijih tenkova, svejedno koristila i T-34. Ovdje ne
mislim samo na Crnu Goru (T-34 je bio najbrojniji tenk JNA na južnom
ratištu) već i na korištenje od strane elitnih postrojba na glavnim
pravcima udara. Tako postoje snimke korištenja T-34 na području
Vukovara, Pakraca, Karlovca i Nove Gradiške. JNA prilikom povlačenja
iz Hrvatske 1992. godine „donira“ srpskim pobunjenicima na okupiranim
dijelovima Hrvatske određenu količinu tenkova, a među njima i određeni
broj T-34. Osvajanjem vojarni JNA hrvatska strana dolazi u posjed
nekoliko desetaka (30+) ovih tenkova, te se koriste do kraja rata.
Završetkom rata, ovi veterani su otišli u mirovinu i nažalost osim
par komada ostavljenih za muzeje, svi su razrezani i prodani u staro
željezo.
Pregled
verzija T-34/85 koji se može naći u bojama Hrvatske vojske
Postojale
su tri tvornice u bivšem SSSR-u koje su proizvodile T-34/85.
-
Zawod 174 u Omsku
- Zawod 112 u Gorkom
- Uralskiy Tankovyj Zawod (UTZ) 183 u Nizhniy Tagilu
Svaka
od njih je proizvodila T-34/85 sa detaljima karakterističnima za
tu tvornicu, a i rani i kasni proizvodni blokovi unutar iste tvornice
su se mođusobno razlikovali u nekim detaljima. Kako ne postoji neka
nomenklatura za praćenje ovih promjena već se svi vode samo kao
T-34/85, maketar nema laku zadaću da napravi točnu maketu. Daleko
najviše T-34/85 proizvedeno je u Zavodu 183, pa su oni bili i najviše
zastupljeni u JNA i kasnije u Hrvatskoj vojsci, a i svi proizvođači
maketa ovaj „tip“ uzimaju kao referentni.
Ali
ako vam za oko zapadne baš neki drugi onda vam nastavak teksta može
biti koristan.
Zavod
174
Rijeđa
varijanta za vidjeti, a karakteristike su:

1.
Var koji spaja gornji i donji dio kupole je pod pravim kutevima
2. Poklopac kružnog otvora u obliku cilindra
3. Zadnji dio kupole „sjeda“ nešto više
4. Kasna Zavod 174 blenda za top S-53
5. Ravna ploča iznad blende
Zavod
112 „gljivasti“ rani model (Model 1946)
Zavod
112 je prva tvornica koja je počela proizvoditi T-34/85, te je
iz njenih pogona izašlo nekoliko proizvodnih serija koje se međusobno
poprilično razlikuju u detaljima. Ja ovdje neću nabrajati sve
jer koga to zanima može više pronaći u dostupnoj literaturi. Umjesto
toga spomenut ću samo one za koje imam fotografske dokaze da su
se koristili u HV-u ili Jugoslaviji.
Jedna
od njih je verzija sa odvojenim kupolicama za ventilaciju na „širokoj“
kupoli. Zapadna literatura naziva ovu verziju Model 1946 iako
se počeo proizvoditi 1945. godine.
„Široka“ kupola iz Zavoda 112 je bila na svoj najširem dijelu
šira 20 cm od one koja je proizvodilo Zavod 183.
Karakteristike su vidljive na donje dvije slike.

1.
Drugačiji oblik kuke za podizanje kupole u usporedbi sa Zavod
183.
2. Šira kupola u središnjem dijelu
3. Zbog šire kupole poklopac amortizera na trupu pomaknut preko
vara gornje i bočne ploče trupa
4. Velika Zavod 112 kupola nije baš najbolje sjedala na trup pa
postoji već pukotina između kupole i trupa (ujedno i najslabija
točka na T-34)

1. Detalj
po kojima se najlakše prepoznaju T-34/85 proizvedeni u Zavodu
112 je produžena gornja ploča koja ide sve do poklopca blende
(uspredite za gornjom pločom iz Zavoda 183)
2. Stari tip blende za S-53 top
3. Početkom 1945 Zavod 112 je proizveo određenu količinu T-34/85
sa odvojenim i šiljastijim kupolama za ventilaciju
4. Proširena kupola
Zavod
112 „gljivasti“ kasni model (Model 1946)
Moram reći da sam ovaj naziv sam smislio jer ne znam kuda da smjestim
ovaj model T-34/85. Naime sva meni dostupna literatura navodi
da su se „gljivaste“ kupole proizvodile samo u Zavodu 112 i to
pri kraju rata. Nažalost proizvodnja T-34 u SSSR-u nakon Drugog
svjetskog rata je velika crna rupa nedostataka informacija, te
se nijedna knjiga ne bavi ovom tematikom u dovoljnoj mjeri. Zna
se da je Zavod 183 „standard“ postao nakon rata standard za proizvodnju
svih novih T-34. To bi značilo da su sve tvornice preuzele oblik
kupole Zavoda 183, no nije mi poznato da li je Zavod 112 nastavio
proizvodnju „gljivastih“ Zavod 183 kupola i nakon usvajanja standarda
te zašto. Isto tako postoji mogućnost da je suprotno literaturi
ipak još neka tvornica ipak proizvodila odvojene zračnike na kupolama
Zavoda 183. Bilo kako bilo, evo fotografije .

1. Kratka gornja
ploča (za razliku od one iz Zavoda 112)
2. Odvojene kupolice za zračenje kupole
3. Neobičan oblik periskopa
4. Ispupčenje zbog mehanizma za okretanje kupole (Zavod 183)
5. Var spoja donjeg i gornjeg dijela kupole je sličan „uzorku“
iz Zavoda 112, a ne onom iz Zavoda 183
Zavod
112 „alternativna kupola“
Prilično
rijetka ratna verzija kupole proizvođene u Zavodu 112 od osmodijelnog
kalupa. Ova verzija je imala blendu topa malo kraću od standarne
sa pukotinom između blende i samog topa.

1. Stara blenda topa
2. Osim horizontalnog šava postoji i vertikalni. Kupola je sastavljena
ukupno od 8 dijelova i spojevi se zbilja vide (pogotovo sa stražnje
strane). Obratite pozornost da je spoj donjeg i gornjeg dijela
kupole puno više nego na ostalim T-34/85
Zavod
183 rani model (Model 1944)
Inicijalna
proizvodna serija sa manjom zapovjednom kupolom, pa fali malo
izbočenje sa strane. Do siječnja 1945. godine standardni poklopac
zapovjednikom kupole je bio dvodjelni, gdje su se obje strane
otvarale.

Češki
T-34/85 Zavod 183 model 1944.

Na gornjoj
slici je hrvatski rani (model 1944) T-34/85 iz Zavoda 183. Lijepo
se vide karakteristike:
1. Dvodjelni poklopac kupole zapovjednika
2. Nema grbice jer je kupola zapovjednika manja nego na kasnijim
modelima
3. Karakteristika Zavoda 183 - drugačiji stil kuka za dizanje
kupole nega što se koristio u Zavodu 112
4. Karakteristika Zavoda 183 – Uredan stepenasti rub bočnih stranica
i gornje ploče (za razliku od Zavoda 112)
Zavod
183 kasni model (Model 1945)
Iako
ga zapadna literatura navodi kao model 1945 ova verzija se počela
proizvoditi od kraja 1944. godine.
Ovo
je standard koji je na kraju generalno prihvaćen pa su ga se počele
pridržavati sve tvornice T-34. Zbog toga je ovo najbronija varijanta
T-34/85 i shodno tome najzastupljenija i na teritoriju bivše Jugoslavije.
Karakteristike su vidljive na donjoj slici.

1. Grbica na boku zbog
povećane kupole zapovjednika
2. Kraća gornja ploča (isto i na modelu 1944). Usporedi sa Zavod
112.
3. Poklopac zapovjedničke kupole u jednom komadu uveden u upotrebu
u siječnju 1945 godine.
4. Zavod 183 blenda za ZIS-S-53 top s dva žlijeba (isto i modelu
1944). Usporedi sa Zavod 112.
5. Ispupčenje na lijevoj strani kupole zbog mehanizma za okretanje
kupole
Na
kraju ovog pregleda verzija želim napomenuti da su se nakon rata
osim u SSSR-u T-34/85 licencno proizvodile i u Poljskoj i Čehoslovačkoj.
Čehoslovačka verzija je lako prepoznatljiva vizualno i nisam vidio
dokaz da je Jugoslavija imala ijedan primjerak, dok je Poljska
verzija rađena po kalupima iz Zavoda 183 te je vizualno identična
ruskoj (ne i M2 varijanta). Poljski T-34/85 su urednije ljevani
od ruskih ratnih primjeraka ali to ne znači da i Rusi nisu nakon
rata radili kupole sa urednijom i glađom strukturom. Obrnuto,
grubo izljevana kupola sa izraženim varovima vjerojatno označava
primjerak proizveden još u 2. svjetskom ratu.
Nakon
brojnih modernizacija maketaru je dakle potpuno svejedno da li
se radi o Zavod 183 ili primjerku proizvedenom u Poljskoj.
T-34/85
Model 1969
Ovo
nije proizvodna verzija jer se T-34/85 u to vrijeme više nije proizvodio,
već program modernizacije. Jugoslavija je sve svoje tenkove T-34/85
dovela na ovaj standard (više-manje) te ih označila jedinstvenom
oznakom T-34B.
Nakon drugog svijetskog rata bilo je nekoliko modernizacija T-34,
pa ovdje nabrojane karakteristike su se pojavile i prije Modela
1969, ali kako je fokus samo na upotrebi u Jugoslaviji ja sam ih
sve stavio pod ovu varijantu.
- ugradnja FG-100 infracrvenog svijetla za noćnu vožnju, na mjestu
dosadašnjeg fara, dok se on prebacuje na desnu stranu tenka
-ugradnja jačeg motora V-2-34 (fizički identičan onome sa T-55,
razlika je samo u snazi)
- VTI-3 filteri zraka
- Ugradnja novog VHF radio uređaja R-123M
- ugradnja novih kotača (identičnih onima na T-54)
-Preklopni blatobran
-kutija sa pumpom za gorivo
-nosači dimnih kutija
-starter za hladno vrijeme
Ovo
je najvažnija varijanta za nas maketare jer je izuzetno bitno istaći
da su se postojeći raniji tenkovi nadograđivali na novi standard,
a to vrijedi za sve pa čak i veterane 2. svjetskog rata.
Zbog toga je moguće vidjeti T-34 u bojama svih zaraćenih strana
na prostorima ex-Jugoslavije raznih proizvodnih blokova i tvornica,
sa „suvremenim“ detaljima.
Dakle imamo hrvatskog T-34B model 1944, s ratnom Zavod 112 kupolom,
kutijom za pumpom za gorivo te kombinacijom starih i novih kotača...
Ostali
detalji
Da
zaključimo sa „Sad znam da ništa ne znam!“ evo još nekih detalja
hrvatskih T-34B tek toliko da maketare zaboli glava...
„Kasni“
četvrtasti blatobrani iz Drugog svjetskog rata, u ovom slučaju skraćeni.

„Preklopni“
blatobrani, te „rezači žice“ na donjoj oklopnoj ploči
|
|
Kutija
sa pumpom za gorivo sa teksturom (češće) |
Kutija
sa pumpom za gorivo bet teksture (rijeđe) |
|
|
Postolje
antene (češće) |
Postolje
antene (rijeđe) |
Kotači
Krajem
60-tih se počeo proizvoditi novi kotač za T-34/T-54 iz kojeg će
nastati kotač kakvog koristi T-55. Vizualno su jako slični, promjer
im je isti, ali je ovaj za T-55 širi. Također otvori za izljev vode
su na T-55 manji i trokutasti, dok su ovi na T-34 veći i četvrtasti.
|
|
|
| Kotači
sa hrvatskog T-34. Obratite pozornost na različite detalje
ova dva kotača |
Stari
tip kotača kakav se dobiva u kitu. |
Kotač
sa T-55 radi usporedbe |
Naredba
je bila da se novi kotači koriste tek kad stari više ne budu za
upotrebu, pa postoje jugo T-34-ke s kombinacijom starih i novih
kotača. Tek su kasnije isporučeni modernizirani T-34 imali tvornički
nove kotače, pa je moguće vidjeti hrvatske T-34-ke koje i nakon
55 godina imaju još uvijek sve svoje originalne kotače starog tipa.
|
|
|
| 1.
Trokutaste šarke na zadnjoj oklopnoj ploči tip Zavod 183.
2. Obratite pozornost da stražnja ploča naliježe na donju
oklopnu ploču
|
1.
Četvrtaste šarke na zadnjoj oklopnoj ploči tip Zavod 174.
2. Stražnja ploča naliježe na donju oklopnu ploču
|
1.
Šarke karakteristične za Zavod 112
2. Stražnja ploča u kombinaciji sa ovakvim šarkama naliježe
preko donje ploče
|
Treba
napomenuti da kupola jedne tvornice na trupu iz druge tvornice ne
samo da nije rijetkost, već je vrlo čest slučaj.
Npr. Zavod 174 kupole su vrlo rijetke, ali postoji mnogo fotografija
Zavod 174 trupa sa kupolom Zavoda 183 kao i Zavod 112 kupola na
trupu Zavoda 183 koji su najčešće korišteni, a o upotrebi trupova
iz Zavoda 112 u bilo kojoj kombinaciji (čak i sa Zavod 112 kupolom)
nemam informacija da mogu sa sigurnošću bilo što napisati.
Detalji
karakteristični za Jugoslaviju
Juga
ne bi bila Juga da nisu u moru nadogradnji ubacili i nešto svoje.
Glavna razlika u odnosu na sve ostale T-34/85 je ugradnja 12,7 mm
strojnice američke proizvodnje (Browning) na posebnom nosaču. No,
na zadovoljstvo maketara možemo prepoznati bar tri različite instalacije
Browninga.
Druga razlika se odnosi na drugačiji raspored i oblik kuka za vezanje
dodatne opreme po kupoli.
Ove modifikacije su vidljive na donjoj slici

1. Nove kuke za
vezanje opreme
2. Ostaci mjesta gdje su nekad bile zavarene standardne T-34/85
kuke
3. Jedan od tipova nosača kutije municije za Browning
4. Alternativna lokacija za smještaj strojnice
|
|
1. Nosač
strojnice na stražnjoj strani kupole Obratite pozornost da
nosač ima kružne rupe (stari tip orginalnog američkog nosača
kutije municije Browninga )
2. Postolje nosača na kupoli
|
Ako se
strojnica u položaju kao na slici lijevo tada se cijev strojnice
fiksira u marševski položaj bočno |
|
|
| Treći
tip nosača kutije municije za Browning |
Ukoliko
se Browning nosi gore na kupoli, cijev strojnice se fiksira
u marševski položaj pomoću ove šipke. |
Epilog
Evo,
nadam se da će ovaj članak pomoći nekome da dobrom maketom oda počast
napoznatijem tenku svih vremena. Iako je u vrijeme Domovinskog rata
već bio potpuno zastario i svojom pojavom na ratištu izazivao podsmjeh
zapadnjaka naviklih na Abramse i Leoparde, odigrao je svoju ulogu
samohodnog oružja za potporu pješaštvu sve do kraja sukoba. S izborom
raznih „dodataka“ za poboljšane oklopne zaštite poput gume, vreća
s pijeskom, čeličnih ploča, automobilskih guma i sa velikim brojem
maštovitih, pa čak i urenebesnih shema bojenja, meni osobno je maketarski
zanimljiviji od suvremenijih M-84-ki ili T-55 i svakako osvježenje
u moru maketa T-34 u ruskoj zelenoj iz 2. svjetskog rata.
Želim samo zahvaliti ljudima bez kojih ovaj članak ne bi bio moguć.
Damiru Ščrbašiću na informacijama, te Miljenku Frčku i Emilu Požaru
na dopuštenju da koristim njihove fotografije. Ujedno napominjem
da su sve fotografije u ovom članku privatno vlasništvo, te njihovo
daljnje objavljivanje nije dopušteno bez dozvole autora.
U ovom članku ja sam sažeo sve što znam o T-34B. Neke stvari mi
još nisu jasne u dovoljnoj mjeri, pa ovim putem šaljem poziv svima
koji znaju više o toj temi ili uoče pogrešku u mom članku da to
jave. Ja ću rado ovaj tekst ažurirati da bude dostupan svima koje
ova tema zanima.
Korištene
reference
-„T-34
Mythical Weapon“, Robert Michulec, Miroslaw Zientarzewski, Airconnection
2006
- „Kagero Topshots 32 - T-34/85“, Stanislav Jablonski, Grzegorz
Okonski, Kagero 2006
-„New Vanguard 020 – T-34-85 Medium tenk 1944-94“, Steven Zaloga,
Jim Kinnear, Osprey Publishing 1996
-„T-34 Istorija tanka“, M. Barijatinskin, Specijaljniji Vbipusk
2003
- Fotografije Benkovac 2000 – Miljenko Frčko, Emil Požar, Damir
Ščrbašić
- Fotografije iz kolekcije autora
Tomislav
Bošnjaković