|
Jesam
li ja ustaša?
Reagiranje na članak u Slobodnoj Dalmaciji
HRCappuccino
kao prvi hrvatski maketarski webzin se od svog osnutka bavi isključivo
promicanjem maketarstva kao kreativnog hobija koji kod mladih razvija
smisao za tehničku kulturu, istraživački i natjecateljski duh, te
ljubav prema povijesti i knjigama. Nikad se nije bavio komentiranjem
događaja u društvu koje nas okružuje, a da se ne tiče maketarstva,
te je čvrsta odluka osnivača bila da ova stranica ostane nekomercijalna
kako bi se spriječili utjecaji bilo koga na ovdje objavljene članke
osim samih njihovih autora.
No,
ponekad dođe trenutak kad promicanje maketarstva znači aktivna obrana
ovog hobija od zloupotrebe u dnevno političke svrhe. Moja ocjena
je da je ovo jedan od takvih trenutaka.
Naime,
povodom maketarskog natjecanja „Viribus Unitis 2007“ održanog 22.09.2007
u OŠ Gračani, u Slobodnoj Dalmaciji je 24.09.2007. godine izašao
članak pod bombastičnim naslovom „MORH dao nagradu maketi sa znakom
U“ u kojem autor zlonamjerno iskrivljuje činjenice s ciljem kreiranja
senzacije. Cijeli članak možete pročitati ovdje.
Ovu
vijest je prenio i portal www.monitor.hr.
Autor ovog članka novinar Sandro Pogutz nije bio prisustvovao natjecanju,
kao ni nitko od novinara Slobodne Dalmacije, za razliku od nekih
drugih medija, pa je prilikom njegova pisanja pomješao fotografije
i rezultate natjecanja „Viribus Unitis 2006", sa natjecanjem
održanim 22.09.2007.
Iako ovo govori o profesionalnosti ovog novinara, problem nije u
tome već zlonamjerom izvrtanju činjenica i selektivnim prikazom
fotografija sa natjecanja kako bi se od bezazlenog druženja entuzijasta
iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Mađarske i Poljske napravio skandal
vrijedan naslovnice novina. Koliko je cilj bio samo senzacionalizam,
a koliko nanošenje štete MORH-u kao jednog od sponzora ove manifestacije,
u ovo predizborno vrijeme i zašto, nije niti će ikad biti tema za
HRCappuccino.
Ali
teško je za povjerovati da su motivi g. Pogutza mržnja prema maketarima,
pa si dajem za slobodu pretpostaviti da su ovdje ipak u igri viši
ciljevi.
Reakcija
hrvatske maketarske zajednice je bila očekivana. Mogu govoriti samo
u svoje ime, ali kroz 20 godina maketarske karijere i nebrojeno
domaćih i stranih izložbi me još nitko nije optužio za promicanje
ustaštva, fašizma ili bilo čega sličnog. Kako i moju policu krase
makete s oznakama NDH, NOVJ, KRVJ, SFRJ (a i ovu web stranicu) nisam
mogao, a da se ne osjećam pogođenom stavom koji u svom članku iznosi
g. Pogutz. Stoga sam napisao e-mail uredništvu Slobodne Dalmacije
tražeći ispriku za te navode. Slično su učinile i neke moje kolege
kao i organizator manifestacije „Viribus Unitis 2007“.
I doista Slobodna Dalmacija je sljedećeg dana objavila ispravak
članka koji možete pročitati ovdje.
I
na tome bi cijela priča vjerojatno stala da u tom ispravku ironičnog
naziva „Nisu pobjedile ustaše, već Phantom!“ dotični novinar ne
ispravlja samo greške vezane uz rezultate i sponzorstvo MORH-a,
ali ostaje pri svom stavu o promicanju ustaštva potkrepljujući ih
time što su na natjecanju doista bili izložene makete i drugi izlošci
iz razdoblja NDH.
Šteta je napravljena. Koliko organizatori ovakvih manifestacija
u Hrvatskoj mogu računati na odaziv sponzora prilikom organizacije
izložbi, natjecanja, škola maketarstva za najmlađe i putovanja na
izložbe u inozemstvo ostaje da pokaže vrijeme. Šteta napravljena
autoru prozvane makete uočava se već sad, jer ga raznorazni novinari
traže komentar ove afere. Gospodine Pogutz vi tog čovjeka ne poznajete.
Ja da. Za promicanje ustaškog pokreta optužili ste hrvatskog branitelja,
kojeg su vama slični devedesetih optuživali za „jugonostalgiju“
zbog njegove kolekcije maketa s jugoslavenskim oznakama.
To
je ujedno i razlog pisanja ovog teksta. Jer kako se inače boriti
protiv zloupotrebe medija? Građanin Kane je uistinu poučan film.
HRCappuccino sigurno nema čitanost Slobodne Dalmacije i sumnjam
da će domaćica koja je pročitala članak g. Pogutza u Slobodnoj Dalmaciji
pročitati i ovaj moj odgovor, ali neka ovo bude prvi korak prema
istini. A onaj koga zanima istina o tome što je maketarstvo, jer
„Viribus Unitis“ se suštinski ne razlikuje po ničemu od bilo koje
slične manifestacije u Hrvatskoj i svijetu, će naći i ovaj članak.
Dovoljno je u Internet tražilicu upisati riječi kao što je „maketa“.
Tako ste i vi g. Pogutz mogli doći do organizatora natjecanja da
ste htjeli, pa vam to ne može biti opravdanje za neprofesionalnost
kao što to pišete u svom ispravku i još se hvalite da ste tu urotu
MORH-a, maketara i hrvatskih ultranacionalista provalili gledajući
Cropix. Ne znam da li da se smijem ili plačem.
Da li je ovakva vrsta novinarstva put prema mjestu glavnog urednika
ne znam, ali mi nije jasno kako ijedan novinar, dobar ili loš može
napisati članak samo na osnovi javno objavljenih fotografija na
internetu (koje da su sporne vjerojatno ne bi ni bile javno objavljene)?
Ja ne znam da li je gospodin Pogutz pohađao novinarski fakultet,
niti da li je studentske dane provodio na predavanjima ili okolnim
kafićima, ali i moje skromno poznavanje novinarske profesije kaže
da ako želim pisati o nečemu prvo bi trebao skupiti o tome neke
informacije (možda posjetiti manifestaciju o kojoj pišem), porazgovarati
sa akterima, a tek onda početi lupati po tastaturi. To iziskuje
vremena i truda, ali zato novinarski posao nije lagan.
Ako ga ne volite, bavite se nečim drugim.
Stoga
ću ja sada obaviti posao koji je trebao napraviti g. Pogutz.
Korak
1. Prikupljanje činjenica
22.09.2007
godine, zagrebački maketarski klubovi „Slavoljub Penkala“, „Grunf“
i Hrvatska udruga vojnih minijaturista organizirali su II. maketarski
kup „Viribus Unitis“ u Osnovnoj školi Gračani. Samo natjecanje se
održalo u 30-tak kategorija sa specijalnim nagradama za najbolju
maketu iz hrvatske povjesti, poseban trud uložen u izradu makete
(tzv. Viteški red Viribus Unitisa), te Best of show, kao ukupno
najbolja maketa na natjecanju. Više o samom natjecanju može se pročitati
ovdje.
Natjecanju su pristupili maketari iz svih dijelova Hrvatske, kao
i gosti iz prije navedenih država. Sve u svemu bilo je oko 230 natjecateljskih
maketa i stotinjak u izložbenom dijelu.
Propozicije za spornu kategoriju najbolje makete iz hrvatske vojne
povjesti su sljedeće: Maketa mora predstavljati subjekt iz hrvatske
povjesti bez obzira na razdoblje ili državu. Dakle ovdje spadaju
sve vojske svijeta u kojima su na ovaj ili onaj način služili pripadnici
hrvatskog naroda. Sukladno tome g. Pogutz je apsolutno u pravu kad
navodi da su na ovoj manifestaciji bile makete sa oznakama NDH.
Ja bi čak ovu konstataciju proširio, da su bili među ostalim izložene
i makete sa oznakama RV i PVO, te JNA (dakle vojske koja je 1991.
izvršila agresiju na Hrvatsku), Austro-Ugarske, te Kraljevine Jugoslavije,
NOVJ, a u popratnom djelu su bile izložene uniforme, kape, oprema
i oružje (pravo ili replika) tih vojski. Među ostalim maketama bilo
je i onih s oznakama nacističke njemačke, Japanskog imperija kao
i fašističke Italije. Suprotno tome bilo je potpuno pacifističkih
kategorija kao npr. trkaći automobili.
Ukupan broj maketa koje su konkurirale za nagradu najbolje makete
iz Hrvatske vojne povjesti, je bio relativno mali u odnosu na ukupan
broj maketa na natjecanju. Ova nagrada je već tradicionalna na maketarskim
druženjima. Sve ove države i vojske, kojima možemo pridružiti i
one čije makete nismo imali prilike vidjeti na ovom natjecanju kao
npr. napoleonova su dio naše povjesti. Naša povjest ne počinje 1990.
godine, niti je proučavanje njenih sramotnih dijelova kao što je
razdoblje ustaškog režima protuzakonito i nemoralno.
Jer ako se ne smije izložiti maketa s ustašim obilježjima, smije
li se onda izložiti maketa sa nacističkim?
Da je umjesto „ustaškog“ pobjedila maketa s oznakama JNA bi li naslov
članka g. Pugutza bio „MORH dao nagradu maketi s oznakama srbo-četničkog
agresora?“ A što da je ta maketa predstavljala Mig-21R Rudolfa Perišina?
Prilažem
slike sa prijašnjih natjecanja u Hrvatskoj i Europi na kojima su
sudjelovali maketari doslovno iz svih zemalja Europe. Procjenite
sami kolika je zastupljenost politički nekorektnih maketa.
Lenti,
Mađarska, 2007.
Beograd,
Srbija, 2007.
Kup
Zagreb, Zagreb, Hrvatska, 2007.
Mosonmagyarovar,
Mađarska, 2007.
Škofljica,
Slovenija, 2006.
Mosonmagyarovar,
Mađarska, 2006.
Sve
ovo i više se u roku od pola sata može naći na internetu kojim se
g. Pogutz sigurno dobro služi. Ali onda bi mu činjenice upropastile
bombastičnu vijest, a to prodaje novine. Ne broj juniorskih maketa
na natjecanju, ne činjenica da je cijela manifestacija bila posvećena
nastradalim vatrogascima na Kornatima. Partizani, ustaše i četnici.
Turci, nažalost, više nisu in. To je ono što zanima čitatelje u
21. stoljeću. Jel tako?
Korak
2. Posjeta manifestaciji i razgovor sa sudionicima
Ja sam bio na Viribus Unitisu kao i novinari koji su manifestaciju
snimali za Zagrebačku panoramu. Novinari su imali prilike razgovarati
sa sucima i organizatorima. Oni ovu priredbu nisu vidjeli kao promicanje
ustaštva. G. Pogutz je telepatski sve shvatio. Nije da se Slobodna
Dalmacija trebala baciti u trošak za putni nalog do Zagreba g. Pogutzu
kako bi on proučio te maketarske aktivnosti.
Naime
u lipnju je održana slična manifestacija u Splitu. Organizator MK
„Reoplan“ iz Splita je više puta pozivao novinare Slobodne Dalmacije
da medijski poprate njihovu manifestaciju. Nisu se odazvali. U medijskom
praćenju maketarskih izložbi nema senzacija. E, da je g. Pogutz
znao da se i tamo djeli nagrada za najbolju maketu iz hrvatske vojne
povjesti…
Korak
3. Druga strana medalje
Moja strana priče je ovdje kao i linkovi na članke g. Pogutza. Neka
svaki čitatelj stvori svoje mišljenja iz iznesenog.
Za
kraj želim reći da osobno nemam veze sa organizacijom Viribus Unitisa,
ali imam s organizacijom slične priredbe „Kup Autokluba Varteks“
koja će se održati u Varaždinu 08.12.2007. Ovom prilikom pozivam
g. Pogutza da se osobno dođe uvjeriti što je to plastično maketarstvo
i što jedna takva manifestacija obuhvaća.
Također želim reći da onaj dan kad će se maketarske priredbe pretvoriti
u promicanje bilo koje političke ideologije, biti dan kad ću ja
od maketara postati pasionirani skupljač poštanskih maraka.
Tomislav
Bošnjaković,koji se ne potpisuje inicijalima već imenom i prezimenom |