1:72 Mig-21 (Kopro) i njegovi klonovi i poluklonovi

(Mastercraft, Condor..)

Malo o povijesti maketa o kojima govorimo

Maketa koju danas proivodi češka firma Kopro na tržištu se pojavila daleke 1984. godine, pod etiketom KP (KP je skraćenica od "Kovozavody Prostejov", firme koja je nakon 1990. promijenila ime u malo dulju skraćenicu Ko-Pro). Iz nekoliko je razloga odmah postala hit. S jedne strane, popunila je veliku rupu u kućnim kolekcijama mnogih maketara. Mig-21 je, naime, jedan od najraširenijih zrakoplova u povijesti po broju verzija, broju proizvedenih primjeraka, duljini korištenja (pedesetak godina!), te po broju zrakoplovstava u kojima je korišten (pedesetak!). S druge strane, maketa je, po tadašnjim standardima, bila izuzetno kvalitetna. Većina maketa je tada imala izbočene linije, a razina detalja i vjernost oblika ove makete su nadmašivali standarde koji su vladali među "mainstream" proizvođačima kakvi su Hasegawa, Italeri, Revell..(itd).

Standardi su se u međuvremenu promijenili. Iako točnost oblika i vjernost detalja, niti danas kod "mainstream" proizvođača nisu na puno većoj razini nego kod ove makete, izbočene linije ozbiljnim maketarima više ne odgovaraju. Shvativši činjenicu da Hasegawa, Revell i ostali veliki proizvođači nastavljaju uporno ignorirati jedan od najslavnijih zrakoplova svih vremena (i umjesto njega, radije izdaju makete njemačkih projekata koji nikada nisu niti poletjeli ili 143. varijantu FW-190), nekoliko je manjih istočnoeuropskih tvrtki pokušalo profitirati na kroničnoj gladi tržišta za maketom Mig-21. Umjesto kompliciranog i skupog procesa konstrukcije vlastite makete, odlučili su "malo preraditi" postojeću Koprovu maketu i prilagoditi ju novim zahtijevima tržišta. Prevedeno u realnost, to je uglavnom značilo samo pobrusiti izbočene linije i urezati nove. Jedna od tih kompanija je Ukraine Condor (u daljem tekstu: Condor; na fotografijama: "C"), a druga je Mastercraft (na fotografijama: "M"). Priča se da Condorovu maketu pakira i Eastern Express, a čini mi se da je Mastercraftova maketa zapravo prvo osvanula u pakiranju poljske firme ZTS Plastyk.

Koja je to zapravo verzija?

U "širem" maketarskom smislu, ja jednosjede Mig-21 dijelim u 3 generacije, koje se vizualno najbolje razlikuju po hrptu – gornjem dijelu trupa između kabine pilota i vertikalca. Najstarija generacija je "f" (uski i niski hrbat), srednja je "PF/PFM" ("grbavi" hrbat), a najnovija je "sve ostalo" (visoki-široki hrbat). Naravno da će me "maketari u užem smislu" popljuvati, jer se unutar svake od te tri grupe nalaze Migovi koji se vizualno međusobno razlikuju, a asimetričnost podjele je očita. Naime, broj primjeraka, duljina i opći značaj generacije "sve ostalo" znatno nadmašuje prve dvije generacije. No, ono što želim naglasiti jest da se vizualno-maketarski, osnovni oblici varijanti Mig-21 koje se proizvode od 1968. godine, a u upotrebi su još i danas, vrlo malo razlikuju. Tu treću generaciju predstavljaju makete o kojima je ovdje riječ. Maketari koji npr. za izradu Messerschmitta 109K-4 trebaju isključivo maketu na kojoj piše K-4 i nikako ne mogu iskoristiti maketu na kojoj piše G-10, jer se ne žele zamarati niti sitnijim prepravkama, naći će na kutijama firme Kopro nazive Mig-21MF i Mig-21R i izraditi baš te varijante. Prva je lovačka varijanta Mig-21 treće generacije, a druga je izviđačka varijanta istog modela. Radi se o istoj maketi, s time da su za R varijantu Kopro i Condor u kutiju stavili mali dodatni sprue sa izviđačkim podtrupnim kontejnerom i "elektroničkim" krajevima krila. Taj dodatni sprue je različit kod ta dva proizvođača, a Condor na njemu daje 2 verzije podtrupnog kontejnera (koje se međusobno vrlo malo razlikuju). Za R varijantu je dobro napomenuti da uključuje i malo piljenja (krajevi krila i pitot-cijev).

Osnovnu lovačku varijantu (MF) Mastercraft pakira u niz različitih pakiranja i kao srodne varijante (S, SM i MA) što je sasvim OK, jer se te sve varijante maketarski ne razlikuju (u stvarnosti su se razlikovale po motoru, unutrašnjim konstrukcijskim riješenjima, materijalima, opremi i nekim vrlo sitnim vanjskim detaljima) i sve zajedno čine općenito prihvaćenu grupu Migova 21 treće generacije. Dakle, zaključak je da ove makete svojom osnovom "zvanično" pokrivaju Mig-21 slijedećih oznaka: SM, M, MF, MA, SMT, R, MT, SMB, a možda i još koju...:-)), s time da pojedine od spomenutih varijanti razlikuju po nekim sitnim detaljima, pa o tome treba voditi računa prilikom izrade makete.

Može li se od ovih maketa napraviti "Bis" verzija?

Nakon temeljite prerade Miga-21 treće generacije, početkom 70-tih godina, konstruktori su dobili znatno bolji zrakoplov, s time da se vizualno gotovo nije razlikovao od prethodnika – "bis". Normalno pitanje koje se nameće svakom maketaru (pogotovo hrvatskom) jest - može li se ova osnovna maketa iskoristiti u izradi "bis" verzije?

Osnovna i jedina bitna razlika je opet u hrptu – kod "bis" verzije je on, gledano odozgo, širi nego kod MF (veći spremnik goriva). Koliko je to "širi" u maketarskom smislu ?

U najširem djelu, 72 puta smanjeni hrbat bi trebao biti širok 10 mm. Koprov i Mastercraftov su široki oko 8 mm, dok Condor sa svojih 9,6 mm gotovo potpuno odgovara "bis" varijanti. Visina hrpta je relativno podjednaka, s time da Kopro i Condor, gledano sa strane, dobro pogađaju trbušastu "bis" verziju hrpta, dok je Mastercraft mrvicu prenizak i ravan, tako da, gledan sa strane predstavlja "čisti" MF (i ostale varijante 3. generacije). Dodatni problemčić sa Mastercraftom je presijek hrpta, koji je nekako previše "kockast" (ostale dvije makete imaju ispravno "okrugao" presijek hrpta) i previše širok na dijelu hrpta koji se spaja sa poklopcem kabine. Zamršeno, zar ne ?

Možda bi se "dlaka u jajetu" mogla naći i u prozirnim poklopcima kabine, koji se nešto razlikuju između MF i "bis" verzija. Condor je po obliku najsličniji "bis"-u, Mastercraftov je po visini najtočniji, ali je po presjeku previse "kockast", Koprov je relativno dobro oblikovan, ali je previsok. Inače, za one koji ne vole puno muke, najpovoljniji je Mastercraftov poklopac, jer je čist i nema srhova (ostataka plastike). Koprov zahtijeva odtranjivanje srhova i malo poliranja, a Condor zahtijeva dosta poliranja i ručno "gađanje" okvira i "retrovizora", budući da nema nikakvih reljefa po sebi...

Kvaliteta maketa

Ono što je zajedničko za sve tri makete su stari KP-ov rasklop, te KP-ove dimenzije i konture glavnih dijelova. To znači da je sve uglavnom dimenzijski OK, a da su sitniji dijelovi relativno pojednostavljeni (gledajući prema današnjim standardima). Npr., "noge" glavnog stajnog trapa su obični glatki "štapići", čitav prednji stajni trap je izliven u jednom komadu, uvodnik zraka treba tanjiti i sl.. Sve tri makete imaju i nešto malo srhova (viškova plastike kod lijevanja), no u zanemarivim količinama. Takva kombinacija (dobra osnova, slabiji finiš) mi se čini boljom kombinacijom od nekih novih proizvoda, koji imaju mnoštvo sitnih detalja, ali je sve skupa pogrešnog oblika... Naravno, uživanje u laganom i brzom sklapanju makete u ovom slučaju izostaje (bit će tu kitanja i brušenja), no u slučaju izrade Miga-21 treće generacije u mjerilu 1:72 se svakako isplati mrvicu više potruditi, i to iz nekoliko razloga: a) radi se o Migu-21, b) alternative ili nema ili je teško dostupna/preskupa. Od sve tri makete može ispasti dobar rezultat, a u izboru vam mogu pomoći fotke kojima sam uglavnom pokušao obuhvatiti ono što je različito na te tri makete.

Stil

Kopro ima relativno fino izbočene linije na mjestima "nepomičnih" panela (detalj A) i ugravirane na spojevima pomičnih površina (detalj B). Mastercraft i Condor imaju ugravirane linije, s time da su Mastercraftove dosta duboke (nešto kao Italeri, detalj C) i ne baš uvijek ucrtane "sigurnom rukom", a Condorove toliko fine da na momente i nestaju (detalj E). Ne znam što se događa sa tim linijama kada na njih dođe boja i vide li se uopće nakon toga, ali mi se čini da je Condorovo rješenje najbolje. Tko voli dublje, može si sam produbiti brazde i učiniti ih vidljivijima. To će svakako morati napraviti sa linijama koje su i na pravom zrakoplovu jače vidljive (detalj D), a jednako su "nevidljivo" urezane kao i sve ostale.

Pozicije linija i površinskih detalja su uglavnom pogođene kod sve tri makete. Najveće razlike između maketa su dvije izbočine na repu, jedna na sredini trupa i jedna ispod trupa. Sve skupa mogu proći i kakve jesu, a lako se mogu i preraditi. No, za "shakere&bakere" vrijedi informacija: mala gornja izbočina na repu je najbolja kod Condora, donja na repu i ona na sredini trupa su je dobre kod Kopra i Condora, a ona ispod trupa je dobra kod Kopra. "Bradavicu" na napadnoj strani Condorovog vertikalca je uglavnom nužno ukloniti, budući da nije prisutna kod većine verzija koje pokriva ova maketa (uključujući i onu koja je navedena na kutiji). Zapravo se ne mogu sjetiti kojoj verziji odgovara ta bradavica...

Veliki kotači su ispravnih dimenzija i oblika, jedino je reljef malo problematičan. Oblik "šara" je točan kod Kopra i Condora, ali bi to trebale biti udubine, a ne izbočine. Možda je Koprov najprihvatljiviji, jer se radi o laganim izbočinama... To sve vrijedi, naravno, za MF i srodne verzije. Za novije verzije u sva tri slučaja treba napraviti novi "reljef" (uglavnom; izravnati površinu i/ili na to naljepiti disk).

Prednji trapovi su različiti. Koprov ima naispravniji oblik i dimenzije, ali je i najnedefiniraniji.

Sjedala su relativno stilizirana, ali su Koprovo i Condorovo sasvim zadovoljavajuće za to mjerilo (pogotovo ako se još doda par hand-made detalja). Mastercraft tu nije puno filozofirao, no u sastavnici je dao dobar crtež sjedala, pa strpljivi mogu krenuti i od ove vrlo osnovne osnove...

Instrument ploče izgledaju ovako (napomena: Koprov kalup je relativno nedavno doživio retooling kojim su unešene neke manje izmjene. Jedna od tih izmjena je i reljefna instrument-ploča).

"Privjesci"

Kopro i Condor daju dva podkrilna spremnika goriva od 490 litara, dvije rakete R-13 i dva lansera UV-16, dok Mastercraft (u "Pin up" pakiranju) daje dva spremnika i četiri rakete R-13, a ne daje lansere.

Dekali, sastavnice, kutije, jezici i ostale nevažne stvari

Budući da se radi o tri makete, koje se pakiraju u desetak kutija, ne mogu sada navoditi sve moguće dekale. Ugrubo rečeno, Kopro i Mastercraft daju osnovne dekale (bez servisnih oznaka), ali sa nekoliko različitih verzija (nekoliko različitih zrakoplovstava). Mastercraftovi izgledaju najzanimljiviji (ne znam što je sa kvalitetom), iako bi i Kopro nama mogao biti zanimljiv, jer se u pakiranju ua "R" verziju nalaze i dekali za Jugo-Mig-21R kojim je Perešin preletio u Austriju. Condor (u pakiranju "R") daje samo jednu rusku verziju sa par servisnih oznaka, s time da je zbog štednje koristio samo crvenu boju (crvene zvijezde, crveni brojevi, crvene servisne oznake). Sastavnica je najljepša i najnformativnija kod Mastercrafta, Koprova je sasvim OK, a Condorova je gotovo neupotrebljiva (loši i mali crteži, samo na ruskom..). Kutije Mastercrafta i Kopra su jednake i otvaraju se "sa strane" (veličinom su jednake npr. Italerijevim Bf-109G-6), a Condorova je nešto manja i ima "dno" i "poklopac".

Zaključci i preporuke

Maketarski snobovi trebaju zaobići ove makete i čekati slijedećih 5 ili 10 godina neku novu maketu Miga-21, slažući u međuvremenu novog Tamiyinog FW-190 ili Huminog novog pretpostavljenog Focke-Anchelisa Fa-149627, koji je pola helikopter, pola brod, a jednu trećinu jazavac.... Međutim, vjerojatnost da će npr. Revellov Mig-21MF, koji će se hipotetski pojaviti za 5 godina, biti bolji od ovih maketa je vrlo dvojbena. Sigurno je da će imati manje srhova, više čistih sitnih dijelova, veću kutiju i luksuznije detalje. No, ako je suditi po kotačima ili uvodniku zraka njihovog Mig-21f-13, neki novi Mig-21MF možda neće imati tako dobar osnovni oblik kao ovaj, koji je nastao prije 20-tak godina bez pomoći računala.

Što se tiče dvojbe o korištenju ovih maketa za "bis" verziju, moja je preoruka ovakva: Condor JEST "bis" (po hrptu) i tu ne bi trebalo biti nikakve dvojbe. Koprova i Mastercraftova maketa također može biti složena kao "bis". Oni zahtjevniji mogu izrezati hrptove prije spajanja trupa, zaljepiti polovice hrptova malo razdvojeno na trup i rupu zapuniti kitom. No, moje je (skromno) mišljenje da je to nepotrebno i da se i kod normalno složenog Kopra i Mastercrafta problem hrpta uopće neće uočavati. Bit će svakako manje uočljiv (pogotovo kod Kopra, koji nema problema u pogledu sa strane, nego samo odozgo, a odozgo se maketa rijetko gleda) nego što su uočljivi pogrešni oblici verikalaca na Academijevom FW-190A, te na Hasegawinom i Academijevom Bf-109G-6. A na spomenutim maketama nitko ne pili repove da bi ih zamijenio nekim drugim repovima...

Što izabrati između te tri makete ? Mislim da je za početnike i one kojima baš nije stalo do 100%-tne vjernosti najbolje uzeti Mastercraftovu maketu. Mislim da se najlakše slaže (nema puno čišćenja), sastavnica je najpreglednija i daje najviše informacija, a dekali su najatraktivniji. Isto tako, mislim da je za one koji žele napraviti MF (i srodne verzije), po pogledu sa strane Mastercraft za nijansu bolji od preostale dvije makete (koje više izgledaju kao "bis").

Ostatak maketarske populacije (oni zahtjevniji) mogu izabrati između preostale dvije makete koje nemaju preduboke i mjestimice nejasne linije panela, te malo neuvjerljive izbočine na repu i trupu (što je sve karakteristika Mastercrafta). Nedostatci Kopra i Condora pred Mastercraftom (potreba za mrvicu većim radom, lošija sastavnica, manje atraktivni dekali..) za "maketarske asove" ionako nisu nedostatci, jer će oni maketu složiti i bez sastavnice, originalni poklopac kabine, sheme bojanja i dekali iz kutije ih uopće neće zanimati (koristit će aftermarket proizvode ili se snaći iz nekih drugih kutija), a kitanje i brušenje nisu nikakav problem, jer će ionako sve isprerezati, da bi ubacili resine, metale i tome slično...

No, nemojte ove "razlike" shvatiti kao drastične. Sve je to više-manje podjednako i radi se samo o nijansama. Ako vas zanima Mig-21 treće generacije u 1:72, uzmite bilo koju od ove tri makete na koju naiđete. Makete su jeftine, a izgledaju kao Mig-21 čak i ako se previše ne trudite. A ako se malo potrudite – samo je nebo granica...

Damir Stanzer