Početkom 1937. godine US Air Army Corps objavljuje natječaj za izgradnju lovačkog aviona velikog dometa (long - range interceptor fighter), koji bi imao sposobnosti sa velikih visina napadati protivničke avione, daleko od svoje matične baze. Brzina aviona trebala je biti 360 mph (579 km/h), a brzina penjanja 20 000 ft (6 095 m) za 6 minuta.

Za osnovni projekt uzet je Model 22 firme Lockheed s kojom USAAC, u proljeće 1937. godine, potpisuje ugovor o izgradnji prototipnog aviona. Godinu dana kasnije, u lipnju 1938. započinje rad na prototipu, koji je dovršen do Božića iste godine. Početkom iduće godine avion dobiva motore 2x Allison-1710-11/15 snage 716 Kw (960 Ks). Za probni let uzet je transkontinentalni let od aerodroma March Field, California do aerodroma Mitchell Field, New York. Let je trajao 7 sati i 2 minute, sa dva slijetanja za punjenje goriva. Ovaj dobar rezultat pokvarilo je napuknuće aviona, koje se desilo, neposredno prije slijetanja aviona na aerodrom Mitchell Field u New Yorku. Prilikom pregleda aviona ustanovljeno je, da avion više nije za letenje.

Rezultati koji su dobiveni pri tom probnom letu, navelo je USAAC da naruči slijedećih 13 test aviona s oznakom YP-38.

27. travnja 1939. godine USAAC naručuje 66 aviona koji ulaze u operativnu upotrebu pod oznakom P-38 C (Lockheed Model 122). Na ovim avionima izvršene su manje preinake, ugrađeni su novi motori Allison V-1710-27/29. Avioni su dobili i naoružanje top 23 mm, četiri mitraljeza 12,7 mm. Prvi avion iz ove serije polijeće 16. rujna 1940. godine. Dok isporuka aviona za USAAC slijedi u ožujku mjesecu 1941. godine. Isporuka aviona serije D (P-38 D) za USAAC počinje u mjesecu kolovozu 1941. godine. Tada avioni dobivaju ime pod kojim su i najviše poznati Lightning (munja)…

… Prvih dana 1944. godine na pacifičkom ratištu USAAF uviđa potrebu za bržim i pokretljivijim noćnim lovcima. Do tada se u uporabi nalaze noćni lovci P-70, prepravljeni (u nos ugrađen radar, novo naoružanje) laki bombarderi A-20 Havoc. Do dolaska prvih pravih noćnih lovaca P-61 Black Widow u operativnu uporabu ostalo je još nekoliko mjeseci, pa osoblje 6th Night Fighter Squadrona na Novoj Gvineji odlučuje metodom "sam svoj majstor" preurediti nekoliko aviona P-38G u noćne lovce. Za tu priliku uzeti su radari SRC-540 sa aviona P-70 i postavljeni u preuređene dopusne tankove za gorivo P-38 aviona. Isto tako prostor iza pilotskog sjedišta (gdje se nalazi radio uređaj) preuređen je za smještaj radarskog operatera, pa su jednosjedi P-38G, preuređenjem postali noćni lovci dvosjedi.

Nešto kasnije, 547th Night Fighter Squadron uzima u operativnu upotrebu nekoliko lovaca P-38 J u koje ugrađuje (na podvjesne točke ispod krila, između trupa i motora) radare Western Electronic AN/APS- 4AI, koje inače koriste noćni lovci u mornaričkom zrakoplovstvu (US Navy). Tako dobiveni novi noćni lovci (P-38), zajedno sa P-61 Black Widow, pokazuju se veoma učinkoviti u borbenim akcijama.

Poučeni tim iskustvima USAAF u suradnji sa firmom Lockheed, tokom 1944. godine, započinje sa radom na pravom noćnom lovcu P-38. Za prototip noćnog lovca uzet je avion P-38 J. Na avion se ugrađuje radar Western Electronic AN/APS- 4AI, koji se nalazi smješten na nosaču ispod nosa aviona, na usta cijevi mitraljeza i topa (smještenih na gornjem prednjem dijelu trupa) postavljaju se skrivači plamena. U pilotsku kabinu, iza pilota, smješta se radarski operator.

Pokazavši se veoma uspješnim projektom USAAF potpisuje ugovor sa Lockheed Dallas Modification Centar-om za proizvodnju 75 aviona, koji dobivaju oznaku P-38 M Night Lightning. Kao osnovu za izgradnju Night Lightninga uzeti su avioni P-38 L, koji se tada nalazili u proizvodnji. Prvi proizvedeni P-38 M Night Lightning polijeće 5. siječnja 1945. godine. Obuka posada za Night Lightninge odvijala se u zračnoj bazi Hammer Filed u Kaliforniji, gdje se obučavaju i posade aviona P-61 Black Widow. Obuka prvih posada završena je, pred sam kraj rata, u ljeto 1945. godine. Tako da su posade i njihovi avioni ostali bez borbenog iskustva.

Četiri aviona P-38 M Night Lightning i njihove posade, upućuju se u Japan, gdje ulaze u sastav 418th NFS USAAF, kao dio Okupacijskih snaga u Japanu (Occupation Forces in Japan), prvih dana 1946. godine. Sredinom mjeseca ožujka 1946. godine jedinica je prebačena na otok Okinawa, gdje avioni P-38 M Night Lightning polako izlaze iz službe.

Tehničke karakteristike:

Tip: dvomotorni noćni lovac - dvosjed, smješten u bazama na kopnu
Raspon krila: 15.849 m
Dužina zrakoplova: 11,890 m
Visina : 3.911 m
Motor: (P-38 L, M) Allison V-1710-F30R
Brzina: maksimalna 666 km/h, krstarenja 467 km/h, radijus 4 224 km
Plafon leta: 13 400 m
Naoružanje: mitraljezi 4x 0,50 in (12,7 mm), top 1x 20 mm

Maketa je kvalitetno ugravirana. Sadrži devedesetak dijelova solidno izrađenih, raspoređenih na pet okvira (grana), od kojih je jedna prozirna (vjetrobransko staklo s pokrovom pilotske kabine i pokrov kabine operatora).

Dimenzije makete: približno točne, prema prilagođenim nacrtima iz publikacije Modelpres:Lockheed P-38 Lightning

-dužina: 166 mm (11 890 mm) + 0,9 mm

-raspon krila: 220 mm (15 849 mm) - 0,5 mm

Unutrašnjost pilotske kabine i kabine radarskog operatora: izrada dijelova je kvalitetna. Unutrašnjost pilotske kabine i kabine radarskog operatora pojednostavljena je. Osim pukog sastavljanja makete, ako želite nešto više detalja u cockpitu, morat čete sami se pobrinuti. Osnovno što bi se u unutrašnjosti cockpita moralo dodati ili zamijeniti su pedale, pilotska instrument ploča, pojasevi na oba sjedišta, detalji na bočnim stranicama pilotske kabine, detalji kabine radarskog operatora (žice, bočne kutije sa instrumentima i izvorom napajanja).

Trup: centralni dio trupa sastoji se; od nosa koji je poseban dio, gornjeg i donjeg dijela trupa napravljenih zajedno sa dijelom krila koji se proteže do unutarnjeg dijela gondola motora. Osnovna panelizacija je točna, neki manji paneli ipak nedostaju. Dijelovi trupa od završetka spinera do kraja vertikalnog stabilizatora, kraći su približno za 1 mm (na prednjem dijelu od završetka spinera do početka napadne ivice krila).

Vjetrobransko staklo , poklopac pilotske kabine i kabine radarskog operatora: kvalitetno izrađeni, prozirni i tanki. Prilikom izrezivanja dijelova sa okvira (grane), upotrijebiti oštar maketarski nožić ili dobro nabrušene škarice ili manja dobro nabrušena sjekača kliješta, kako ne bi došlo do oštećivanja tih dijelova, jer su izrađeni iz prozirne krte plastike.

Elisa i spineri: sam izgled i dužina krakova elise izrađeni su korektno. Svaki krak elise je zaseban dio. Izgled spinera korektna.

Krila: izrađena iz dva dijela (gornji i donji). Na prednjem dijelu desnog krila nedostaje reflektor, kojeg je potrebno izraditi iz komadića prozirne plastike. Osnovna panelizacija je točna (kao i kod trupa), na krajevima krila su uža, približno za 0,5 mm.

Unutrašnjost stajnog trapa: dijelovi su izrađeni korektno. Ipak potrebno je poslužiti se fotografijama ili crtežima, kako si se unutrašnjost malo dotjerala detaljima.

Horizontalni stabilizator: dimenzijski točan, solidno detaljiran.
Stajni trap: noge stajnog trapa i kotači izrađena su korektno, solidno detaljirani..

Ostali dijelovi: nosači za rakete (Rocket "Tree" Launcher), isti kao i kod P-38 L, izrađeni su korektno u mjerilu, podkrilni nosači (za tankove goriva, bombe) također. Isto tako korektno i u mjerilu izrađeni su poklopci stajnog trapa, rakete tipa Hvar, dopusni tankovi za gorivo. Nosač radara i radar (kućište radara) dimenzijski točni, izrađeni u jednom komadu. Potrebno ih je odvojiti i doraditi (detaljirati po potrebi).

Dekali: solidni, malo deblji. Proizvođač nam nudi dekale za avion iz sastava 418th Night Fighter Squadrona (Occupation Forces in Japan), Atsugi, Japan 1946. Na dekalima postoji i jedna greška. Ispod registarskog broja na vertikalcu i na prednjem dijelu trupa nalazi se brojka 2. U dekalima brojka je dana u arapskom pismu što je pogreška. Pregledavši dostupne fotografije iz publikacija, magazina i Interneta, vidi se da brojka treba biti pisana rimskim pismom.

Sastavnica: pregledna, sa šturom poviješću samog aviona, pregledom dijelova i fazama sastavljanja makete, shemom bojanja i označavanja makete.

Finale: Opći dojam makete je dobar. Prilikom sastavljanja makete ima dosta kitanja, što je već uobičajeno za ovog proizvođača maketa.
I na kraju da se, malo, vratimo na početak. Crtež na kutiji, koji ujedno predstavlja (avion) maketu aviona, prikazuje P-38 M iz sastava 418th Night Fighter Squadrona (Occupation Forces in Japan) u borbenoj akciji, što graniči sa SF-om. Ovi avioni nikada nisu sudjelovali o borbenim akcijama (prema dolje navedenim publikacijama).

Ocjena makete:

(kupiti)

Miljenko Frčko