Hasegawa

Messerschmitt Me-109 G-14

1/48

Ratno Zrakoplovstvo NDH
2. Lovačko jato
Lučko 1945.

Uvod:

Iako to u nekoj drugoj zemlji nebi trebalo napominjati ja moram odmah na početku reći da to što sam sklopio zrakopov s oznakama NDH ne znači automatski da sam simpatizer ustaškog pokreta ili NDH. Mene jednostavno zanimaju zrakoplovi i povjest, a s obzirom da sam hrvat najviše me zanimaju zrakoplovi iz hrvatske povjesti . Potpuno jednako gledam i na Austrougarske križeve, kokarde Kraljevine Jugoslavije, šahovnice i zvjezde petokrake jer sve ih smatram svojima, ako ništa drugo zato jer su na njima letjeli hrvati, a i kupljeni su među ostalim i hrvatskim porezima što ih čini hrvatskim vlasnišvom/suvlasništvom. Stoga dragi partizani i ustaše klonite me se s vašim političkim glupostima, a svi ostali koji žele nešto pitati slobodno se javite na Email HRCappuccina ili moj privatni Email.

Me-109 u ratnom zrakoplovstvu NDH:

Kad se sve zbroji i oduzme o NDH “messerima” se zna jako malo. Objavljeno je nekoliko knjiga ali dosta toga je ostalo nepoznato. U Hrvatskoj su objavljene dvije knjige s tematikom Zrakoplovstava NDH, koje toplo preporučam. To su:

1. “Zrakoplovstvo NDH 1941-1945”, Frka-Novak-Pogačić, PC Grafičke usluge, Zagreb, 1998.
2. “Hrvatsko ratno zrakoplovstvo u Drugom svjetskom ratu”, Likso-Čanak, MTT Graf, Nova Gradiška 1998.

Obje knjige imaju imaju naravno dodirnih točaka, ali se i nadopunjuju i nastale su na osnovi onoga što je tada bilo dostupno u Hrvatskoj. Postoji i treća knjiga koju također preporučam, a nastala je kasnije na osnovi ove dvije prije spomenute i podataka dostupnih u SiCG, a to je:

3. “Croatian Aces of World War II”, Savić-Ciglić, Osprey Publishing Limited, 2002.

Bez obzira što su autori “s one strane” knjiga je prilično objektivna, s dosta informacija koje nadopunjuju dvije prethodne knjige. Ipak ni u njoj nema mnogo o upotrebi Me-109 u zadnjim mjesecima rata u Hrvatskoj. Nadao sam se da će arhiv u Beogradu baciti više svjetla na to razdoblje.

Dok (i ako uopće) ne saznamo nešto više mogu ukratko reći sljedeće. NDH je u rano proljeće 1945 zaprimila određenu količinu Me-109 inačica G-10 i G-14. Neki izvori, pa i sami piloti spominju i inačicu G-6 pa i jedan K-4, ali za sada fotografskih dokaza nema. U svojoj knjizi Tihomir Likso daje fotografiju Me-109 na kojoj se vidi rani rešetkasti tip poklopca kabine kakav su imali Me-109G-6 ali i neki Me-109G-14, pa je nemoguće tvrditi da je to Me-109 G-6.

Zrakoplovi su isporučeni kako bi se ojačalo Ratno zrakoplovstvo NDH iznad čijeg teritorija su svakodnevno iz baza u Italiji letjele armade savezničkih lovaca i bombardera. Sa svojim malobrojnim i zastarjelim lovačkim zrakoplovima RZ NDH nije predstavljala nikakvu ozbiljniju prjetnju savezničkim zrakoplovima, a to se nije promjenilo ni dolaskom Me-109. Iako su hrvatski piloti većinom izbjegavali sukobe sa savezničkim zrakoplovima, autori Savić i Ciglić u svojoj knjizi navode nekoliko borbi i zračnih pobjeda hrvatskih pilota iznad svog teritorija. Posljednju hrvatsku zračnu pobjedu u Drugom svjetskom ratu prema ovim autorima, a slaže se i T. Likso u svojoj knjizi, izvojevao je satnik Ljudevit Bencetić 23. travnja 1945. oborivši britanski Mustang Mk.IV iz sastava 213. squadrona RAF-a. Navodno je Bencetić tada letio Me-109G-10 (Wk-Nr 2122) “crni 22”. Nažalost fotografije ovog zrakopova ne postoje pa se može samo nagađati njegov izgled.

U biti od svih NDH Me-109 maketar može birati samo između 4 za koje se koliko toliko zna kako su izgledali:


1. Me-109 G-10 (Wk-Nr 2103) kojim je narednik Vinko Tatarević 20. travnja 1945 prebjegao partizanima

2. Me-109 G-10 (Wk-Nr 2105) kojim je bojnik Josip Helebrant (11 pobjeda) prebjegao partizanima zajedno s Tatarevićem

3. Me-109 G-10 (Wk-Nr 2104) kojim je narednik Josip Sandtner 16. travnja prebjegao saveznicima u Italiju

4. Me-109 G-14 (Wk-Nr 2110) kojim je narednik Josip Ceković istog datuma prebjegao saveznicima u Italiju. Ovaj posljednji je i predmet moje makete čija izrada će biti opisana u nastavku.


Hasegawina maketa:

Gotovo nevjerovatno zvuči, ali ne postoji potpuno točna maketa G inačice Me-109 u 1/48. Pogotovo zato što gotovo svaki proizvođač maketa naprosto “mora” izbaciti na tržište Me-109, čovjek bi očekivao da će ga konačno netko pogoditi. No nije tako. Hobycraft/Academy ima netočan presjek nosa, Revell netočan rep, Fujimi opet nos, itd. Zato se od Hasegawe očekivao konačan Me-109G/K, pogotovo što su im makete Me-109E/F/G-2 izašle još u 80-tima i ranim 90-tima izvanredne. No nažalost nije tako...

Maketa zbilja izgleda inpresivno kad se kutija otvori ali detaljan pregled ipak otkriva propuste čak i kod Hasegawe. Najveći problem je što je nos prekratak za 2 mm i to između vjetrobrana i poklopca motora. To je gotovo nemoguće ispraviti jer kad bi taj dio i izrezali i produžili više krila ne bi pasala na trup. Od manjih problema treba spomenuti potpuno pogrešne otvore u kutijama stajnog trapa i solidan ali ipak ne baš pretjerano detaljan cockpit. Hasegawa u sastavnici nudi glupo riješenje problema pozicioniranja grba za kotače na gornjoj polovici krila i to tako da izbušite rupe u krilima radi lakšeg poravnavanja. No ako to učinite onda ćete imati rupu u kutijama stajnog trapa! Stoga savjetujem Vam da odustanete od tog nauma.

No maketa ima i brojnih prednosti koje je ipak čine najboljom maketom kasnog Me-109G na tržištu uz napomenu ostalim proizvođačima maketa da još imaju priliku biti prvi koji će izbaciti točnu maketu ovog poznatog lovca. Hasegawa daje inačicu Me-109G-14 s visokim repom koji je (bravo) izljevan zajedno s trupom, a ne kao poseban dio kako je to izvedeno kod drugih proizvođača. Kvaliteta površine je izvrsna kao što smo i navikli kod Hasegawe i daje mnogo dodataka i opcija. Npr. možete napraviti i Me-109 G-6 jer dobijate stare i nove grbe na motorima dvije vrste poklopaca kabine (Erla i klasična rešetkasta) i vjetrobrana (s dva usisnika ili s jednim usisnikom i otvorom za signalne rakete), dvije vrste gornjeg dijela pokrova motora gdje se nalazi otvori za mitraljeze, 2 vrste horizontalaca, 2 vrste dopunskih tankova, 3 vrste repnog kotača (visoki, niski i s pokrovom), gondole s 20 mm topovima pod krilima te velike i male grbe za kotače na krilima. Također dobijate i Morane i DF loop antene. Sve to osigurava da kad jednom složite maketu, ostati će vam gomila korisnih dijelova koje možete ugraditi na druge makete. Mala napomena. NDH Me-109 nisu nosili dopunski podtrupni tank za gorivo, pa ukoliko radite maketu s NDH oznakama, njega i nosač nemojte stavljati na maketu.

 

Sklapanje:

Maketa se sklapa bez ikakvih problema. Nisam koristio cockpit iz kita već sam ugradio izvrstan FM Details cockpit za Me-109G. FM Details daje optimalnu kombinaciju resina i metalnih dijelova gdje su bočne stranice, pod, palica i sjedište dane u resinu, a instrumentalna tabla, pojasevi, pedale i sitniji djelovi metalni.

Od FM Detailsa sam uzeo i resin poklopce flapsova. Pretkrilca i flapsovi na Hasegawinoj maketi su posebni dijelovi i nisu loši, ali FM details daje više detalja s unutarnje strane poklopaca flapsova. Ovdje treba napomenuti da je normalan pozicija pretkrilaca na Me-109 dok je na zemlji u izvučenom položaju. Tek kad bi se zrakoplov pokrenuo, struja zraka bi zatvorila pretkrilca. Ovdje se radi o čistoj fizici, pa ih je bilo moguće zatvoriti i ako bi ih gurnuli rukom (ideja za opravdanje ;-) ). Planirao sam koristiti True Detailsove resin kotače, ali fotografije pokazuju da je “crni 10” imao drugi tip kotača nego što daje True Details. Tako da sam ipak koristio kotače iz kita. “Crni 10” nije imao oklopnu ploču iza pilota. I to se vidi s fotografija pa sam taj dio izbacio. Uzeo sam još neke sitnije detalje iz Eduardovog seta metalnih dijelova i to je manje više to što se tiče samog sklapanja makete. Brzo i bezbolno.


Bojanje:

Ono što je sigurno je da je Me-109 kojeg sam odlučio složiti (crni 10) bio obojan u standardnu kasnu njemačku kamuflažnu shemu tj, boje RLM 76 s donje strane i RLM 75 i RLM 82 s gornje strane (malo upozorenje: neka strana literatura, većinom američka, ne razlikuje RLM 82 i RLM 83 što može zbuniti). Rep, nos i krajevi krila s donje strane su obojeni žuto RLM 04. Koristio sam Polly Scale akrilne boje za osnovnu shemu.

Ono gdje se javlja problem je zadnji dio trupa koji je očito prebojen, ali je pitanje u što.

Postoje tri mogućnosti:

  • prva i logična je RLM 76 jer je to boja za donju i bočne stranice trupa. Na fotografijama se vidi da nijansa odstupa od okolnog područja koje je sigurno u RLM 76 ali to je moguće zbog nove i izblijedile stare boje.

  • druga je da su pronašli na zalihama stare zalihe RLM 65 (boja s kojom su njemački lovci bili bojeni na početku rata, a bombarderi i kasnije) i obojali taj dio trupa u RLM 65 koja je slična RLM 76 (malo zelenija) . Meni se ta varijanta učinila zanimljivom, a kako pouzdanih dokaza za nijednu tvrdnju nemam, maketu sam obojao u RLM 65. Neka pati koga smeta.

  • treća varijanta je da se radi o nekakvom “zagorskom mixu”, odnosno da je zemaljsko osoblje namješalo nešto u svojoj vlastitoj režiji i time prebojalo trup. U tom slučaju vjerovatno nikad nećemo ni saznati što bi to bilo za boju.

Drugo pitanje je boja kojom su obojeni kukasti križevi na repu i “Reichvertteidigung” traka oko trupa. Ja sam uzeo RLM 81 također bez nekog posebnog razloga. Sviđa mi se. Fotografije NDH Me-109 pokazuju duge crne tragove čađi iz ispušnih cijevi. Nije ni čudo s obzirom da su Osovinske snage imale velikih problema s snadbjevanjem gorivom pred kraj rata. Loše gorivo puno sumpora i posljednji atomi snage što su ih osvinski piloti izvlačili iz umornih mašina poražene vojske, kao bi preživjeli još jedan dan apsolutne savezničke dominacije nad nebom (pjesnički, ha?), činili su svoje. Takvi tragovi vidljivi su i na svim Luftwaffe lovcima pri kraju rata. Tu kvalitetu proizvodnje goriva INA njeguje i danas u što su se uvjerili svi koji su makar jednom točili gorivo na Ininoj crpki. Volim prljave avione pa mi nije teško palo špricati te duge tragove. Koristio sam Humbrolovu crnu + smeđu, razrjeđenu do maksimuma u tankim mlazovima kroz Fine Line mlaznicu mog zračnog kista.


Oznake:

Koristio sam dekale koje je nekad proizvodio “PC grafičke usluge”. Ove dekale više nije moguće naći u slobodnoj prodaji. Najveća mana im je što je film ispucao i čim ih se uroni u vodu dekali će se raspasti. Naučio sam to na teži način na jednoj od prethodnih maketa. Ovaj problem se može riješiti tako da stvorite novi film pomoću Microscaleovog Liquid Decal Filma. Ova tekućina se jednostavno premaže preko dekala i pusti da se osuši. Nakon ovoga nisam imao problema sa pucanjem dekala. No zato sam imao problema sa postavljanjem na maketu. Dekali su jako kruti i nikakva tekućina ih nemože prisiliti u panelne linije. Na kraju sam već postavljene dekale rezao skalpelom po panelnim linijama i premazivao ih octom (ocat djeluje kao jaka tekućina za prijanjanje dekala). Rezultat je na kraju ipak prihvatljiv. Spiralu na nosu kao i stensile sam uzeo od Superscalea.

Ostao je još jedan problem, a to je da s nijednim setom dekala bilo kojeg proizvođača se ne dobija “kozja glava”, tj. amblem 2. lovačkog jata koji je jasno vidljiv na fotografijama, a nalazi se ispod pilotske kabine. Razmišljao sam da nacrtam glavu na komadiću dekal filma ali mi to nije uspjelo, pa sam je pokušavao nacrtati na računalu kako bih je isprintao na dekal film, točno u ponoć, dok sova tri puta zahukće, da bi na kraju izgubio živce, uzeo običnu tehničku olovku i nacrtao je direktno na maketu. Bio sam gotov za 5 minuta i rezultat je odličan. Najednostavnija rješenja su ponekad zbilja najbolja.

 

Zaključak:

Zvonimirovi križevi na Me-109 izgledaju odlično. To kažu mnogi maketari u svijetu, da ne ispadne da je to neko moje subjektivno mišljenje. A i osvježenju su od silnih njemačkih križeva na koje smo navikli vidjeti na maketama ovog zrakoplova. Hasegawavina maketa je vrlo dobra i ako vam ne smetaju sitne netočnosti bez nekog velikog truda možete u kolekciji imati maketu najpoznatijeg njemačkog lovca Drugog svjetskog rata. I da, na fotografijama fali radio antena. U trenutku fotografiranja nisam je još bio stavio.


Ocjena:

+

 

Tomislav Bošnjaković

Hvala kolegi Miolčić Tomislavu na fotkama.