|
Italeri Messerschmitt Me-109 G-6
1:72 Scale No. 063
Tip zrakoplova:
Maketa: Maketa je relativno nova (kraj 90-tih godina prošlog stoljeća) i logična je nasljednica Italerijevog Messerschmitta Bf 109F, sa kojim dijeli većinu dijelova. Sadrži ukupno 47 djelova, od čega su 3 prozirna. Nažalost, "Gustav" je od "Friedricha" nasljedio i dosta toga lošega. Problemi sa ovom maketom su me podsjetili na probleme sa Italerijevim Migom-3 koji se pojavio nekoliko desetljeća ranije. Mig-3 je imao ugravirane linije panela, imao ih je dosta i imao je dobro odlivene dijelove bez ikakvih srhova (70-tih godina prošlog stoljeća su to sve bile odlike nadprosječno kvalitetnih kitova). No, s druge strane, gotovo sve je bilo pogrešnog oblika, tako da je krajnji rezultat bio nešto što samo donekle "asocira" na Mig-3. Ako iz kutije Italerijevog Bf-109 G-6 izvadimo sadržaj, ako to sve poslažemo jedno kraj drugoga i ako pogledamo u tu hrpicu sa udaljenosti ne manje od pola metra, reći ćemo: "Super! Za malo novaca sam dobio dva "stabla" puna dijelova, a rasklop djeluje vrlo obećavajuće. Dobio sam fino ugraviranu maketu, kompletno detaljiran cockpit i odvojen poklopac motora. Osim toga, dobio sam dobru sastavnicu i dobre dekale za 4 različita zrakoplova koji sadržavaju i stencile! Jedva čekam da to složim OOB." Međutim, kada dijelove približimo očima i zagledamo se u te detalje, shvatit ćemo da Italerijeva namjera nije bila napraviti nešto što bi konkuriralo japanskim proizvođačima. Je, sve je tu – i ugravirane linije i detaljni cockpit i detaljirani kotači i trap, i svaki krak propelera posebno. Sve je tu, ali, nažalost, gotovo sve je barem malo napravljeno pogrešno, tako da od svega toga na kraju može ispasti nešto što podsjeća na Bf-109 G-6 samo ukoliko se maketi ne približimo previše...
Dimenzije i konture: Osnovne dimenzije makete (raspon krila i duljina) su 1-2 mm manje od potrebnih, no na to se i da "zažmiriti". Vanjske konture osnovnih dijelova (trupa i krila) su OK. Ono što na maketi predstavlja znatan problem su dimenzije manjih dijelova (pri čemu pogrešni spiner i poklopac kabine pridonose i dojmu pogrešnog "ukupnog" oblika zrakoplova). Osim toga, problem su i linije panela, uključujući i linije "reza" odvojenog poklopca motora. Projektant makete ih je gotovo sve postavio na neka kriva mjesta. Negdje se radi o neznatnom odstupanju, a negdje o grotesknoj i neoprostivoj razlici od svima dostupnih nacrta. Razumljivo je da su 1970-tih godina, bez računala i ijednog pravog nacrta "istočnog" zrakoplova, Italerijevi dizajneri napravili Mig-3 onako "otprilike". No, stavljanje linija panela na proizvoljna mjesta na kraju 20-tog stoljeća i to, ni manje ni više, na maketu Bf-109 (čije nacrte u 1:72 još valjda jedino nije objavio "Večernjak") ne može se objasniti nikako drugačije nego kao namjernu sabotažu. Bilo bi ovdje pretjerano nabrajati sve pogrešne pozicije i mjere, pa ću se usredotočiti samo na neke primjere. Panel između spinera i poklopca motora (na slici: detalj G) je cca. 25% uži od potrebnoga, poklopac motora je oko 0,5 mm predugačak, "rupa" za poklopac cockpita (detalj H) je 1 mm dulja od potrebnoga… Panelizacija dijela trupa iza cockpita (detalj K) je katastrofalna. Nemoguće je razumjeti zašto se tamo umjesto 7 linija panela nalazi samo njih 5 i zašto su postavljeni baš na ta mjesta. Posebno "bodu u oči" pozicija prve linije i odsustvo četvrte… Neke linije na krilima (detalji C) su postavljene pod čudnim kutovima…
"Želite cockpit? Imat
ćete ga!"
Naljepnice: Naljepnice su standardne Italerijeve kvalitete (tisak: Zanchetti), preklop boja je skoro savršen, sadrže stencile, a broj opcija je i više nego zadovoljavajući. Njemačke su opcije "bijeli 9" iz 7/JG27 (Grčka, 1944) i "crni 29" iz Jagdfliegerschule u Plzenu (svibanj 1945). Finska verzija je iz 1948 (dakle, kružne oznake), a švicarska iz 1944. Boje su, nažalost, dane samo preko standardnog Model Mastera, pa su tako RLM74 i RLM 75 prevedeni kao FS36231 i FS35237, RLM76 je FS36375, a RLM81 je FS30117. No, pretpostavljam da će onima koji će biti zadovoljni sa kotačima, cockpitom i spinerom, i ove boje izgledati sasvim uvjerljivo.
Sastavnica: Sastavnica je standardana Italerijeva – dugačak papir presavinut nekoliko puta na veličinu A5. Izuzetno kratki tekst o samom zrakoplovu (na 11 jezika) i nije problem, jer se radi o općepoznatom i sveprisutnom Messeru. Slijed konstrukcije (sa bojama sitnih dijelova) i sheme bojanja su vrlo pregledni.
Preporuka: Znate li nekoga tko bi kupio
aftermarket motor DB605 u 1:72 i ugradio ga
u maketu koja ima 5 umjesto 7 linija panela
na zadnjem dijelu trupa i kojoj je 90% svih
dijelova premalo, preveliko i/ili pogrešnog
oblika? Ako znate takvog maketara, onda je ovo
prava maketa za njega. Naime, Italeri mu je
skratio muke izrezivanja poklopca motora (što
ipak ne znači da mu je detaljirao unutrašnju
stranu tog istog poklopca). Isto tako, ako je
netko zadovoljan cockpitom prepunjenim lubenicama
i tankim remenjem na sjedalu, koje seže samo
do pola, Italeri mu je omogućio otvoren cockpit
(poklopac je trodijelni). "…The lower wings also
have sidewalls to the wheel wells and a nice
bit of interior detail is molded onto the inside
of the corresponding upper wings... Gospodinu McDougalu i gospodinu Laceyu, koji kaže “…it makes a comparative Hasegawa offering pale by comparison. Once again, Bravo Italeri!” (http://www.fortunecity.com/meltingpot/portland/971/Inbox/a-c/bf-109g-6_2-i.htm), želim još puno ovakvih maketa, a nama svima ostalima želim da se proizvođači konačno počnu ponašati pošteno prema kupcima maketa, da ne rade namjerne greške sa ciljem nezamjeranja konkurenciji i da jednog dana konačno dočekamo da barem za “opće” zrakoplove (Messer, Spit i sl.) ne vrijedi “ako želiš svih 7 linija panela na trupu – kupi si Tamiyu”.
Korištena literatura:
Ocjena:
|
