|
Tamiya M-36 Jackson
1/35 No. 89553
OPIS MAKETE Kako je ovo stara Tamiyina maketa za koju je kalup napravljen daleke 1973. godine, nisam očekivao neku naročito kvalitetnu maketu, međutim bila je jedina koja se mogla u to doba nabaviti, pa sam je ipak uzeo. Danas se kao novitet može kupiti Tamiyina maketa izlivena u novom kalupu, međutim njezina visoka cijena mi je djelovala prilično odbojno. I doista, maketa je prilično siromašna s detaljima, a i oni koji su prisutni (alat, ručke, rukohvati…) su prilično neuvjerljivo i loše izvedeni. Dimenzijama se nisam bavio jer što je tu je, dimenzije se ne mogu bitno popraviti. Također, po starom Tamiy-inom receptu, maketa je pripremljena za ugradnju elektromotornog pogona što još više otežava sastavljanje makete jer je potrebno zatvoriti prilično velike rupe koje ostaju oko pogonskih kotača. Možda najveći nedostatak je loše izveden prednji dio tenka u kojem je smješten diferencijal, gdje je gornji dio preplitko izveden. Isto tako, za one koji žele napraviti američku verziju, problem će biti potpuni nedostatak detalja u otvorenoj kupoli. Međutim kako sam ja otpočetka htio napraviti hrvatsku tj. verziju bivše Jugoslavije, probleme s kupolom sam izbjegao jer ona ima zatvorenu kupolu, ali s time sam navukao hrpu drugih problema. Naime, hrvatska verzija ima par većih izmjena u odnosu na američku:
U ovom trenutku moram spomenuti da je i Jugoslavenska verzija imala dvije izvedbe koje su se razlikovale po štitnicima svjetala, obliku donjeg bočnog dijela oklopa, nedostatku plinske kočnice na cijevi (govori se i o ugradnji motora iz T-34 ?)… Osim toga Jacksson-i su se uostalom kao Sherman-i razlikovali od serije do serije po opremi. U potrazi za fotografijama primjetio sam različite izvedbe pa tako: neki nemaju nosače na bokovima, imaju različite vrste kotača, različite modele držača za cijev, raspored alata itd. Sve to nudi maketarima veću slobodu izražavanja i olakšava im potragu za dijelovima koji su u originalu loše izveden. Na podvozje nemam nekih primjedbi sve izgleda koliko-toliko uvjerljivo i na njemu nisam vršio izmjene. Iako su od gumenih traka, gusjenice su vrlo dobre i detaljno izvedene. Oznake su za tri jedinice:701,
705 i 814 Tank Destroyer Batalion, a kvaliteta
im je dosta loša jer nisu centrirane na filmu,
te većina bježi izvan površine filma. SASTAVLJANJE Rasprava o kvaliteti spajanja
pojedinih dijelova mi se (osobito kod oklopa)
čini bespotrebna jer kod ovakve prerade ostaje
vrlo malo originalnih dijelova i to uglavnom
onih većih koji se lako mogu sklopiti, a eventualni
nedostatci popraviti. Na tijelu tenka je za početak potrebno skinuti sve površinski izlivene detalje, te zakitati rupe u koje se montiraju svjetla i štitnici svjetala jer su oni izliveni predebelo pa su i rupe dosta velike, a za hrvatsku verziju su nepotrebne i na krivom mjestu. Rupe u koje se stavljaju alke za prenošenje tenka i kupole ostavite kakve jesu. Naime, iako su i one prevelike, tu pomaže jedan trik; kada ih zaljepite oko spoja namotajte malo plastičnog sprua (vrlo tankog) prethodno malo namočenog u nitro razrjeđivaču da omekša. Nakon toga kistom dodajte još nitra da se namotani sprue rastopi u jednoličnu masu. Na taj se način zatvori spoj i dobije se pravi izgled kao da je alka zavarena. Na isti način sa spruom sam isticao varove po cijelom tenku.
Kako sam već spomenuo postoji
par stvarno problematičnih mjesta na koje treba
obratiti posebnu pozornost. Kao prvo prednji
dio okopa u kojem je smješten diferencijal.
Na gornji dio gdje su vijci za spajanje na tijelo
tenka zalijepio sam dio izvađen iz Dragonovog
kita ( Sherman Easy eight) koji je kao stvoren
za to mjesto. Razliku u visini sam ispunio plastikom
i kitom, a rezultat je bio savršen. Drugo je
krov kupole koji je nepravilnog šesterokutnog
oblika. Uz mnoštvo fotografija, koje su slikane
na jednom uništenom M-36, iz par pokušaja uspio
sam napraviti krov zadovoljavajućih dimenzija
od plastike, a detalje na njemu od metala i
plastike. Treće su prednji farovi i njihovi
štitnici. Nosače farova sam napravio od plastike,
farovi su od Opela Blitz-a na koje su dodani
prozirni dijelovi vlastite izrade. Štitnici
su malo veći problem, a ja sam ih radio lemljenjem
od spljoštene žice i ljepljenjem od plastike.
Za one koji misle da je to neizvedivo preporučam
izradu druge verzije kod koje su štitnici jednostavnog
kutijastog oblika od limova. Četvrto su rešetke
na stražnjem dijelu vozila kojih nema na američkoj
verziji i kutijasti dio ispod njih koji uopće
nije prisutan u kitu iako dio postoji na američkim
verzijama. Kutijasti dio nije problem jer je
pravilnog oblika, a djelomično je i skriven
ispod rešetki. Rešetke su ipak malo veći izazov.
Ja sam ih, opet uz fotografije, izradio ljepljenjem
na podlogu od debljeg komada plastike i prilično
sam zadovoljan kako su ispale. Usput rečeno
ispod rešetki su ispušne cijevi koje su u originalu
neodgovarajućeg oblika i položaja i koje sam
izmjenio, ali ako radite tenk sa spuštenim rešetkama
ispuh se niti ne vidi pa mogu ostati i one originalne.
Uz promjenu položaja alata to su otprilike izmjene
da bi se dobila hrvatska verzija.
Međutim, kako sam već rekao,
maketa je prilični siromašna s detaljima pa
se radi uvjerljivosti mnogi moraju dodati ili
izmjeniti. Treba dodati nosače za alat, ručke
na motornom dijelu i poklopcima vozača i radio
operatera, ručke za zatvaranje rešetki na motornom
dijelu, bočne rukohvate na kupoli, stražnja
svjetla (iz već spomenutog kita) i njihove štitnike,
stalak za Browning na kupoli i njegove nosače
kada je rastavljen, držač cijevi, prednje blatobrane,
nosače sajli, antenu; preraditi uređaj za gašenje
požara i rezervne članke gusjenica itd… Kao
poseban problem su se pokazale šarke na poklopcima
vozača i radio operatera. Naime izlivene su
plitko i vodoravno, pa ih treba skroz skinuti,
dok su prave podignute pod kutem. Nakon par
pokušaja izbrusio sam ih od punog komada plastike,
a što se još tiče poklopaca vozača i radio operatera
potrebno je dodati poklopce na periskope.
BOJANJE I OZNAKE Maketa je pošpricana Revell-ovom
semiglos 362 bojom da bi odgovarala JNA smb
boji. Možda je potrebno dodati nešto bijele
jer je, u početku dobra nijansa, nakon nekog
vremena potamnila. Na kupoli je šablonom nanesen
bijeli četveroznamenkasti broj koji je JNA koristila
za označavanje oklopnih vozila rezervnih jedinica.
Na tijelo i kupolu su rukom nanesena velika
žuta slova HV za raspoznavanje vozila. Na kraju
je maketa postarana nanošenjem hrđe,a špricanjem
je postignut izgled prašine.
SAŽETAK Na kraju zaključak je sljedeći;
potrebno je dosta truda i vremena da bi se od
ove prilično loše makete napravilo nešto dobro.
Međutim, vjerujem da pravim maketarima i zaljubljenicima
u oklop (osobito hrvatski) to neće predstavljati
neki problem.
|
