|
Kopro MIG-19 vs. ZTS MIG-19/Senjang F-6
1:72
Malo o zrakoplovu: Mig-19 je nastao početkom 1950-tih godina, kao plod hladnoratovske utrke u naoružanju i potrebe da se parira američkom N-A. F-100 Super Sabreu. Osnovni cilj razvoja oba projekta bio je stvoriti standardni nadzvučni zrakoplov. Nakon što je zbog problema sa motorom Ljulka TR-3A propao projekt I-350, konstruktori Mikojanovog teama su se odlučili za jednostavnije rješenje – dva slabija, ali lakša motora AM-5 ugurali su u prerađeni Mig-17 i žurno počeli ispitivanja. Tijekom nekoliko godina su uspijevali uvijek biti za korak brži od Amerikanaca. Uspjeli su dosegnuti nadzvučnu brzinu u vodoravnom letu 1952. godine, godinu dana prije nego što je poletio američki YF-100A. Sa poboljšanim motorima AM-9, jedan od prototipova je 1954. godine dosegnuo brzinu od 1452 km/h, znatno veću od dotadašnjeg svjetskog rekorda. Rješavanje konstrukcijskih problema vezanih za nadzvučne brzine, išlo je dosta mukotrpno. No, nakon isprobavanja raznih rješenja na više prototipova (vezanih za kut krila, konstrukcijsku čvrstoću, zračne kočnice, opremu, navikavanje pilota na ponašanje zrakoplova u do tada nepoznatim uvjetima...) – postalo je jasno da je novo doba osvanulo. Mig-19S je prvi serijski proizvedeni i u redovnu upotrebu uvedeni nadzvučni zrakoplov na svijetu, a svoje je konkurente nadmašio u većini parametara. U slijedećih 15-tak godina su razne varijante ovog zrakoplova korištene u SSSR-u, Češkoslovačkoj (gdje je stotinjak komada proizvedeno po licenci), Poljskoj, DDR-u, Bugarskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Kubi, Vijetnamu, Indoneziji, Egiptu, Siriji, Iraku, Ugandi, Afganistanu i Sjevernoj Koreji. Posebna priča je licencna proizvodnja u Kini. Od 1958. g se Mig-19, kao pomoć SSSR-a «industrijskoj revoluciji», proizvodio u Kini. Zanimljio je da su primjerci proizvedeni u prve dvije godine bili toliko loši, da mnogi nisu niti dospjeli do jedinica i čitava se proizvodnja, sa novim prototipovima morala pokrenuti ponovno 1961-te godine (tvornica u Šengjangu). Kineska proizvodnja se bazirala uglavnom na modelu Mig-19S i sa oznakom Šengjang J-6 (Jianji-6, Jian-6) trajala je do 1981.g. Mig-19 proizveden u Kini se koristio u Pakistanu (sa sjedalom Martin-Baker i Sidewinderima!), Tanzaniji, Egiptu, Albaniji, Bangladešu, Kampućiji i Vijetnamu, a na osnovu tog tipa su Kinezi razvili i nasljednika Nančang Q-5 (Quiangjiji-5, Quiang-5) koji se osim u Kini korsti i u Pakistanu.
Makete: Maketa češkoslovačke firme KP (današnji Kopro), pojavila se na tržištu davne 1972. godine i svojom kvalitetom znatno odskakala od većine tadašnjih maketa. Izbočene linije panela i nedostatak detalja su tada bila standardna obilježja svih proizvođača (Hasegawa, Revell..), no, za razliku od mnogih drugih, KP se kod ove makete potrudio i uspio postići gotovo 100%-tnu točnost oblika, pozicija linija panela i dimenzija. Najveći dimenzisjki i konturni nedostatatci su raspon krila koji je oko 1 mm manji od potrebnog, te dubina krila koja je također manja oko 1 mm. Površina makete sadrži i sve zakovice (izbočene).
Ono što će većinu današnjih «ozbiljnih» maketara odbiti od izrade
ove makete je činjenica da se danas standardom kvalitete smatraju
ugravirane linije panela. Taj je problem pokušao riješiti «autor»
makete koja se nalazi u pakiranju poljske firme ZTS Plastyk. Sudeći
po gotovo identičnom rasklopu i broju dijelova, ZTS-ova maketa je
nastala tako što je netko skinuo Koprove ove dijelove sa stabala,
izbrusio površinu i uklonio izbočene panele i zakovice, ugravirao
nove linije panela, te tako nastale nove dijelove porazmještao na
stabla drugačije nego Kopro. Te gravure su negdje dobre, negdje
preduboke, a negdje je graverska ruka malo i zadrhtala...
Dodatne razlike:
Sastavnice: Kopro – Kratki povijesni pregled, tehnički opis, relativno razumljivi crteži spajanja (problem je točna pozicija onog mnoštva sitnih uvodnika po površini), dobre sheme bojanja. Sve je dano na tri jezika. Boje su izražene preko Agame i Humbrola (nažalost, nema boja unutrašnjosti cockpita). ZTS
– Uvod, tehnički opis zrakoplova, dobri crteži spajanja (pregledniji
nego kod Kopra), dobre sheme bojanja (ali samo lijevi profili).
Nažalost, sve je samo na poljskom. Boje su navedene preko Humbrola,
Xtracolora, Testorsa i FS-a, a navedene su i boje sitnih dijelova
na crtežima spajanja. Naljepnice i sheme bojanja: Kopro – SSSR, Češkoslovačka, DDR i Bugarska. Prve tri su standardne «srebrne», a Bugarska verzija je trobojno kamuflirana. ZTS – Pakistan (F-6, 1970.g), Kina (F-6) i Egipat (Mig-19, 1967.g). I
jedne i druge naljepnice se čine kvalitetnima – tanke su i nisu
«fulane». Zaključci: Ukoliko želite složiti maketu OOB (bez puno brušenja, kitanja i korištenja aftermarket proizvoda), najjednostavnije je kupiti treću postojeću maketu Mig-19 – Bilekovu. Ta maketa ima bolje ugraviranu panelizaciju od ZTS-ove, bolje detaljirane stajne trapove, cockpit, naoružanje... Ako pak želite nešto napraviti od ove dvije makete, znajte da to nije nemoguće. Dimenzije su točne, a ako si još kupite nekakve metale i ostala «pomagala», rezultat može biti i bolji nego u slučaju Bileka. No, nemojte to predvidjeti kao vikend-projekt kojim ćete se odmoriti od napornog radnog tjedna....
|
