|
Grumann F7F-3N
Tigercat

No. 72 018 scale: 1/72
1940. godine Grummanov dizajnerski biro, za potrebe američke mornarice
(U S Navy), započeo je rad na projektu G.51. Jednosjednom dvomotornom
lovcu-bombarderu s tzv. trocikl stajnim trapom, koji bi bio smješten
na nosaču aviona.
U ljeto 1941. godine, zapovjedništvo američke mornarice
donosi odluku o gradnji dva prototipna aviona sa oznakom XF7F-1.
Prvi zrakoplov, sa motorima P & W R-2800-22 W, polijeće 3. listopada
1943. godine.
Tada već tradicionalno novi Grumman-ov lovac dobiva ime s "mačjim"
(cat) dodatkom u imenu, Tigercat.
Prije prvog probnog leta prototipnog aviona Grumman
potpisuje ugovor (nikad dokraja realiziran) sa US Marine Corps za
500 primjeraka Tigarcata, koji su trebali biti zračna potpora marinskim
snagama na kopnu u operacijama protiv japanskih snaga smještenih
na pacifičkim otocima. Sam ugovor bio je prekasno materijaliziran,
tako da su prvi zrakoplovi ušli u sastav USMC pred kraj rata (WW
II).
Prvih 33 aviona F7F-1 bili su isporučuni u travnju
1944. godine. Narednih 35 aviona bili su modificirani u (probnu)
prototipnu verziju noćnog lovca XF7F-2N s radarom AN/APS-6, čija
je antena bila smještena u prednjem dijelu nosa aviona. Radarski
operator bio je smješten u posebnoj kabini iza pilotske. Zbog ugradnje
radara uklonjeni su mitraljezi (4x 12,7 mm) iz prednjeg dijela trupa,
tako da je zrakoplov zadržao (samo) naoružanje smješteno u krilima
(topovi, 4x 20 mmm). Zadnjih desetak aviona ove verzije dobilo je
nove nosače (Mk 9 single post) raketa tipa Hvar i izbočena navigacijska
svijetla na krajevima krila. 30 zrakoplova bilo je isporučeno kajem
1944. godine, a narednih 34 u ožujku 1945. godine.
Iz ove verzije aviona (kasnije 1946.godine) razvijena
je verzija F7 F-2D, sa pilotskom kabinom F8F Bearcata na leđina
(iza pilotske kabine F7 F), koja je služila za testiranje radio
navođenih projektila .
Slijedeće proizvedenih 189 aviona bili su lovačko-bombarderski jednosjedi
s oznakom F7F-3, koji su dobili nove motore P & W R-2800-34
(kasnije i P & W R-2800-34 W ), vračeno naoružanje u prednjem
dijelu trupa (mitraljezi 4x 12,7 mm), veči podtrupni spremnik goriva,
novi veči vertikalni stabilizator, neki od aviona ove verzije i
nove Hamilton elise sa ravnim završetkom.
Poslijeratna proizvodnja Tigercata započinje sa 60 primjerka verzije
F7F-3N
noćnog lovca opremljenog radarom SCR-720 sa antenom smještenom u
prednjem dijelu nosa aviona (produženim za 430 mm), s dodatnim malim
doljnim ispupčenjem na nosu, naoružanje je zadržao u korjenima krila
(topovi 4x20 mm), izbočena navigacijska svijetla na krajevima krila.
Nakon izbijanja krize u Koreji, 19. rujna 1950.
godine iz Japana na korejski aerodrom Kimpo, K-2 baza, prebačen
je VMF(N)-513 squadron u čijem su se sastavu nalazili i zrakoplovi
F7F-3N Tigercat.
1.rujna 1951.godine na rutinskom zadatku posada aviona F7F-3N; E.B.Long
i R.C.Buckingham, oborila je Sjeverno korejski laki bombarder Po-2.
To je ujedno i prva zračna pobjeda F-F3N Tigercata.
Dvadesetak dana kasnije to isto polazi za rukom i posadi F7F-3N;
E.A. Vam Gundy i T.H. Ullom.
Manji dio poslijeratnih aviona F7F-3 modificiran
je u zrakoplove za elektronsko F7F-3E i foto F7F-3P izviđanje.
S radom na verziji F7 F-3N, sredinom 1945.godine, započinje rad
na verziji F 7F-4N nočnog lovca, ujedno i zadnjoj ovog aviona.
Za razliku od svog prethodnika, F7F-4 N dobiva novi auto pilot P-1,
usavršeniji radar AN/APS-19 , nos aviona ostaje isti kao kod predhodnih
verzija (F7 F-2N, F7 F-3) i novu repnu kuku (Tail Hook). Proizvedeno
ih je nekoliko desetaka, prvenstveno namjenjenih za potrebe US Navya.
Sredinom mjeseca svibnja 1950. godine jedan primjerak ove verzije
aviona pojavljuje se i na korejskom ratištu
Avioni Tigercat zadržali su se u naoružanju (US Navy, US Marine
Corps) do kraja pedesetih godina, kad su zamjenjeni modernijim.
Nakon korištenja u mornarici (US Navy) i marinskom korpusu (US Marine
Corps), nekolicina modificiranih Tigercata korištena je i u civilnom
zrakoplovstvu (protupožarnim akcijama, zračno snimanje terena za
potrebe kartografije i sl), a poneki primjerak i danas leti.
Tehničke karakteristike:
Tip: dvomotorni lovac (noćni) - bombarder, smješten na nosačima
aviona (bazama na kopnu)
Raspon krila: 15.70 m
Dužina zrakoplova: 13.83 m, (F7F-3N) 14.27 m
Visina : 5.05 m
Motor: (F7F-3N) P&W R-2800-34 W
Brzina: maksimalna 700 km/h, krstarenja 357 km/h, radijus 1931
km, plafon 12. 405 m
Naoružanje: 4x 0,50 in (12,7 mm) i 4x 20 mm (u korjenu krila,
F7F-3N: 4x 20 mm (u korjenu krila)
Ovo je jedna od novijih maketa, poznatog češkog
proizvođača iz Ostrava Pavle, serije Octopus. Ili bolje rečeno;
radi se o maketi firme Octopus u distribuciji firme Pavla. Jednu
i drugu tvrdnju možemo uzeti za točnu (prema ljudima iz Orstrave).
Na ovom početku još je važno napomenuti, prema tvrdnjama starijih
maketara, da sam raspored dijelova na okvirima (granama) podsjeća
na staru maketu F7F-3 N firme Frog u istom mjerilu.
Maketa je ugravirana. Sadrži šezdesetak dijelova, izrađenih u tehnikama
resin (unutrašnost pilotske kabine i kabine radarskog operatora,
osovine elise, dijelovi noge stajnog trapa, motori, pilotska sjedišta,
kotači osim prednjeg nosnog), vacu ´n form (vjetrobransko staklo,
pokrov pilotske kabine i kabine radarskog operatora), injection;
osnovni dijelovi (dijelovi trupa, krila, gondole motora, osnovni
stajni trap, prednji kotač stajnog trapa, unutrašnjost stajnog trapa,
elise, kontrolna ploča u pilotskoj kabini, podtrupni tank za gorivo
… ).
Dimenzije makete, približno su točne : dužina: 198 mm (14 270 mm)
- 0,6 mm
raspon krila: 219 mm (15 700 mm) + 1 mm

Izrada dijelova makete je solidna. Na ponekim dijelovima
može se naći srha (ostataka viška plastike od lijevanja). Graviranje
(panelizacije) makete isto tako je solidna (tanko urezane linije).
No, na nekim mjestima fali poneka zakovica, kako bi podigla vizualnost
same makete.
Osim vizualno dobrog izgleda, maketa ima ponešto i nedostataka.
Unutrašnjost pilotske kabine i kabine radarskog
operatora: večina dijelova je resinska (sjedišta sa pojasima, pod
pilotske kabine i bočne konzole, nišan, prednji zid radarskog operatora
sa instrumentima), dok su pilotska palica, instrument ploča,
zadnji zid pilotske i kabine operatora s naslonima za glavu, pod
kabine operatora izrađenji injection tehnikom.
Svi ti dijelovi su izrađeni dobro, ali ipak poneki dijelovi (detalji)
nedostaju. Pedale u pilotskoj kabini i bočni interijeri u obje kabine.
Bilo bi bolje, da je proizvođač neke detalje dao kao etkane dijelove
(npr. Instrument ploču, pedale, pojase).
Trup: osnovna panelizacije je točna, na krajevima trupa, ima nešto
srha. Sitne korekcije oko panelizacije trebalo bi napraviti prema
crtežima ili fotografijama.
Vjetrobransko staklo , poklopac pilotske kabine i kabine radarskog
operatora: izrađeni su korektno u vacu ´n form tehnici.
Motor: 2 x (P&W R-2800-34 W) resinski, izrađen korektno, detaljiranje
po želji ili kako sam proizvođač makete nudi, kao alternativu, kupnju
resinskog detail set motora (Pavla: P&W R-2800-34 W detail set
No. 7217 )
Gondole motora: solidno izrađene i gravirane.
Elisa: izrađena u resinu: osovina
elise x2 i injection: krakovi elise x6. Sam izgled i dužina krakova
elise izrađeni su korektno.
Krila: osnovna panelizacije je točna (kao i kod trupa), na krajevima
krila ima nešto srha. Sitne korekcije oko panelizacije trebalo bi
napraviti prema crtežima ili fotografijama.
Unutrašnjost stajnog trapa: dijelovi
su izrađeni korektno. Ipak potrebno je poslužiti se fotografijama
ili crtežima, kako si se unutrašnjost malo dotjerala detaljima,
da ne izgleda tako isprazno.
Stajni trap: noge stajnog trapa
izrađena korektno u resin i injection tehnici. Solidno detaljirane.
Na dijelovima stajnog trapa izrađenim u injection tehnici ima nešto
srha. Izrada kotača osrednja, po volji potraga za novim resinskim
kotačima.
Dekali: solidni, tanki, boje dekala
korektne, proizvod firme Extratech. Proizvođač nam nudi dekale za
dva F7F-3 N Tigercata:3
-
Ljeto 1952, crni F7F-3 N WF/24 “Linda”, VMF(N) -513 Sqdn
baza K-6 Pyongteak airfield, Korea
-
Svibanj 1950, LT/17 (BuNo 80590), US Marines VMF(N)-53 Cherry
Point MCAS Base, North Carolina.
Sastavnica: formata A5 na desetak
stranica. Pregledna, sa šturom poviješću samog aviona, pregledom
dijelova i fazama sastavljanja makete, shemom bojanja i označavanja
makete.

Finale:
Opći dojam makete je solidan. Poneki detalji nedostaju.
Antene, topovi, ispušne cijevi motora. Proizvođač na sastavnici
nudi samogradnju tih dijelova, mada se i sam mogao potruditi napraviti
ih, za cijenu makete od dvadesetak USD (potražiti negdje jeftiniju
maketu).
Osim osnovnog sastavljanja makete, za nešto više
detaljiranja morat ćete se sami snaći (po želji). Uz samogradnju
detalja, kod ove makete dobro bi došao (uz malo dorade) i vrlo kvalitetan
set Airesovih detalja (Aires detail set No. 7018) za Revellovu (Monogramovu)
maketu F7F-3; resin i etkani dijelovi (motori, unutrašnjosti stajnog
trapa, pilotske kabine, oplata motora…).
Eto maketarskog posla za narednih par mjeseci.
Maketu preporučujem nešto starijim i iskusnijim
maketarima .
Ocjena makete:
  
(kupiti, ako vam je neophodna maketa ovog aviona)
Literatura:
David Mondey : The Concise Guide to American Aircraft of World
War II A.Jarski: Monografie lotnicze Grumman F7F TigercatW E Scarborough
: Squadron/signal publication (aircraft number 79) F7 F Tigercat
in action
|