Special Hobby

F.M.A. IA 58A Pucara

"Falklands War"

1:72 No. SH 72041

Argentinsko ratno zrakoplovstvo je sredinom 60-ih izdalo specifikaciju za novi jurišni zrakoplov, koji bi bio sposoban pružati blisku zračnu potporu kopnenoj vojsci. Zahtijev je proslijeđen u tvornicu u vlasništvu Ratnog zrakoplovstva, F.M.A. (Fabrica Militar de Avions). Službeno predstavljanje projekta je održano 29. siječnja 1968. Predložen je dvomotorni niskokrilni zrakoplov sa T repom, koji je trebao biti opremljen turbopropelerskim motorima, te koji je trebao biti sposoban letjeti na malim visinama malom brzinom, kako bi izvršavao namijenjenu mu zadaću.

Prvi prototip, pogonjen Američkim motorima Garret TPE-331-U303, poletio je 20. kolovoza 1969. Kako je došlo do zahlađenja odnosa između Argentine i SAD-a, prešlo se na francuske motore Turbomeca Aztazou, nedugo nakon čega je, prema prijedlogu žene jednog od probnih pilota, zrakoplov dobio ime prema riječi za tvrđavu lokalnog indijanskog plemena Quechua. Prvi proizvodni primjerak ovog zrakoplova je poletio 14. studenog 1974. Prvi su zrakoplovi razmješteni u Base Aerea Mlitar (BAM) Reconquista u pokrajini Santa Fe.

Pucare i njihove posade su nedugo nakon razmještanja pokazale spremnost 1975. godine, tijekom borbi protiv Bolivijskih gerilaca, te kasnije 1978. godine kada je došlo do napetosti između Argentine i Čilea. U Falklandskom ratu 1982. godine, Pucare su bile rijetki argentinski zrakoplovi koji su, uslijed nepostojanja odgovarajućih pisti i popratnih sadržaja na Falklandskim aerodromima, mogli djelovati sa samih otoka. U mirnodopskom razdoblju, Pucare su bile u boji metala (NMF), te su neposredno prije ratnih operacija na Falklandima dobile prikrivni premaz svjetlo smeđe, svjetlo zelene i svjetlo plave. Tijekom Falklandskog rata su oborene samo tri Pucare, i to jedna Stingerom, jednu je oborio Sea Harrier, te još jednu paljba pješačkog naoružanja.

Osm Argentine, Pucare koriste još i Urugvaj i Šri Lanka, koja ih je borbeno koristila protiv Tamilskih tigrova, dok je Kolumbija vratila tri Pucare koje su bile u donaciji Argentnske vlade 1989. godine uslijed nedostatka rezervnih dijelova i sredstava za održavanje.

Proizvodnja Pucara je završila u listopadu 1988. sa ukupno proizvedenih 108 serijskih zrakoplova i 3 prototipa. Nekoliko je zrakoplova isporučeno Argentinskom ratnom zrakoplovstvu tek 1996. godine, dok su još tri neisporučena uslijed nedostatka sredstava. Prema tome je vidljivo da će Pucara ostati u službi u Argentinskom ratnom zrakoplovstvu još neko vrijeme.

Tehnički podaci:

Maketa:

Ovo je nova, a ujedno i jedina injekcijski proizvedena maketa ovog zrakoplova. Izljevana je u sivoj plastici, sa ukupno 73 dijela raspoređenim na tri grane. Tu su još i injekcijski izrađen poklopac pilotske kabine u jednom komadu, te 13 resinska dijela i listić metalnih dijelova. Plastični djelovi su lijepo odlijani sa graviranim detaljima i relativno malo viškova.

Prema crtežima kojima raspolažem (ruski crteži: "Osnovnjie LTH samoleta FMA IA-58A Pucara") nos izgleda prekratak za oko 3 mm u bokocrtu, dok u tlocrtu odgovara gotovo u milimetar (?!?). Uspoređivanjem nosa i crteža IA-58B, ispada da nos makete odgovara tom crtežu. Zbog toga nisam 100% siguran u kojem djelu je greška - u crtežu, ili u maketi. Krila odgovaraju i dimenzijski i konturno i kutem loma. Repne površine (horizontalne i vertikalne) u potpunosti odgovaraju crtežima.

Sastavnica dolazi na dva preklopljena A4 lista, te jednim A5 listom (sredina), te je napravljena pregledno i čitko (češki i engleski uvod i opis nekih dijelova, te objašnjenja kod pojedinih koraka sastavljanja).

Naljepnice dolaze na listiću 9,5 x 5,5 cm i otisnute su u dobrim bojama, ali se na nekim sitnijim detaljima može primjetiti da su vrlo malo zamaknute.

U maketi su dane sheme za četiri zakoplova:

Ovo je lijepa maketa jako lijepog i jako zanimjivog zrakoplova, koja, prema viđenom u kutiji, zahtijeva malo više strpljenja i rada, prvenstveno uslijed rasklopa djelova, ali o tome nakon što dođe na red za slaganje...

Tomislav Martan