Curtiss P-40 nastao je 1940 godine spajanjem trupa prvog Curtiss-ovog metalnog niskokrilnog zrakoplova s uvlačivim stajnim trapom P-36/Hawk-75 s rednim motorom Allison V-1710. Poboljšane inačice, s jačim naoružanjem, oklopom te mogućnošću nošenja dopunskog spremnika goriva i kasnije bombi, stekle su slavu podvizima pilota i naslikanim raljama morskog psa kao Tomahawk Mk.IIB u 112. "Shark" eskadrili RAF-a (Kraljevsko ratno zrakoplovstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske) u Zapadnoj pustinji (Egipat-Libija-Tunis) te u Kini i Burmi, u redovima plaćeničke skupine AVG (American Volunteer Group – američka dobrovoljačka skupina), poznatijim kao "Leteći tigrovi".1941 nastala je poboljšana inačica D odnosno E (Warhawk za Amerikance, Kittyhawk za Engleze) koja se izmijenjenim motorom, tj. izgledom reduktora, težim naoružanjem od šest (D ima samo četiri) teških strojnica Browning od 12,7 mm (0.5 in) te oklopom, izgledom znatno razlikovala od izvornih P-40, -40A i -40B.Curtiss-ova serija lovaca tipa P-40 nikada nije bila u potpunosti popularna kod svojih korisnika, jer su uvijek bili sporiji, teži i manje pokretljivi od svojih protivnika. No u rukama pilota koji su znali iskoristiti njihove prednosti teškog naoružanja, oklopa i brzine obrušavanja P-40 bili su uspješni lovci i kasnije, pojavom boljih savezničkih lovaca, lovci-bombarderi. Borili su se na svim ratištima 2. Svjetskog rata osim zapadne Europe: Sredozemlje, Rusija, Kina-Burma-Indija te na Pacifiku od Australije na jugu do Aleutskih ostrva na sjeveru. Proizvodnja prestaje krajem 1944 godine s inačicom N. Ukupno je izrađeno skoro 14.000 komada svih inačica.

1995 godine Revell-Monogram, u pokušaju da revitalizira tržište maketa u mjerilu 1/48, pokreće Pro-Modeler liniju proizvoda kojom su na tržište lansirani obnovljeni kalupi starijih Monogram-ovih i Revell-ovih maketa . Konkretno, na Revell-ovoj meaketi iz kasnih sedamdesetih (na Web-u sam našao podatak o 1978.) izmijenjeni su dijelovi unutrašnjosti pilotske kabine te kotači, koji su sada poprimili "opterećeni" izgled i njihova ležišta. Revell AG izdaje 2002 godine tu maketu s novim dekalima po znatno povoljnijoj cijeni od originalne.Sama maketa sastoji se od 65 dijelova, od čega 5 prozirnih. Tamnozelena boja plastike nije baš najbolji izbor, s obzirom na svijetle boje pokrova glave propelera jedne od verzija koje su dane u dekalima.

Prva greška, za onoga kome je poznat točan izgled P-40E, može se primijetiti već pri otvaranju kutije, a radi se u tome da je kormilo pravca preduboko na mjestima za čak 3,0 mm, što rezultira nerazmjernim kormilom pogrešnog oblika izlaznog ruba. Druga greška je da je na svim P-40 vrh krila s gornje strane ravan, a s donje strane se sužava ravno prema kraju krila. Treća vanjska greška je da je pokrov ispuha s donje strane trupa za ca. 4 mm prekratak. Na sreću, sve tri greške mogu se lako ispraviti.Unutrašnjost kabine, iako poboljšana, ne odgovara izgledu P-40E. Instrumentna ploča i pedale su točnog oblika i rasporeda instrumenata, iako nedostaju neki prekidači, no bočne stranice su plitke i bez dovoljno detalja. Pod kabine, koji je na pravom zrakoplovu zapravo gornja površina krila, zadovoljava. Sjedalo je potpuno netočno za inačice E do N-5, koje su imale zaobljen naslon, a ne odgovara ni pravokutnom naslonu kasnijih N inačica. Izgleda da ima dovoljno materijala da mu se ispravi oblik, ali o tome kasnije.Pokrov kabine nije predebeo a i dovoljno je proziran i ispravnog oblika. Možete birati između ranih okruglih i kasnijih plosnatih (tzv. “Fishtail” = riblji rep) ispušnih cijevi. Propeler mi djeluje malo pretanak, ali to se može ispraviti s više slojeva boje. Zgobno je da se daje i glava propelera, tako da su moguće i diorame s skinutim poklopcem glave propelera, tj. tzv. "nabom" ili "spinerom".Detalji izlaznih latica hladnjaka motora su osnovni, bez unutrašnjosti, a "opterećeni" kotači djeluju prije ispražnjeni nego pod opterećenjem. Unutrašnjost ležišta podvozja je dovoljna odnosno vrlo dobra, a same noge podvozja mogle su biti i bolje. Dani su i kablovi kočnica.Dobivate i dvije osrednje figure pilota i mehaničara.Vodoljepive naljepnice (dekali) dane su za dva zrakoplova:

• 23rd PG 3rd PS Filipini 1941

• IPMS stockholm - tražite Modelers guide to P-40 variants i Curtiss P-40E in Detail od Martina Waligorskog;
• Kiwi aircraft images
• aviacherteg.ru

Za one koji su imali sreće i uspjeli iz inozemstva nabaviti neki od dopunskih kompleta dijelova mogu uz malo truda i vještine dobiti jako dobru maketu koja izgledom a naročito cijenom konkurira za početak 2005. najavljenoj maketi japanskog proizvođača Hasegawa, a koja će, ako i bude točnija (navodno da su kalupi u zadnji čas poslani na preradu, pa se valjda neće ponoviti greška kao s Spitfire-ima Mk.VII-IX), biti preko četiri puta skuplja. Pogotovo zato jer za P-40E postoji mnoštvo zanimljivih shema bojanja i oznaka, koje su dostupne od strane više proizvođača, tako da oni žele imati u svojoj zbirci više maketa P-40E mogu povoljnije proći. Druga maketa koja se nudi na tržištu je Otaki/Arii/Airfix P-40E, koji je za razliku od Revell-a ugraviranih linija i zakovica te ima i motor, doduše slabo detaljiran, ali ima i istu grešku kormila pravca kao i Revell, lošiju unutrašnjost pilotske kabine i ležišta podvozja te potpuno pogrešan izgled krila u tlocrtu - naime, svi P-36/P-40 imaju ravni napadni rub krila, pravokutno na izdužnu os zrakoplova, dok je kod Airfix -a taj rub pod kutem prema nazad, tj. krilo je potpuno netočno, a sve to za dvostruku cijenu Revell-ove makete.Postoji i AMTech-ova maketa, koju nisam vidio, ali po online recenzijama i sličnosti s AMT-ovom maketom P-40N, koju sam vidio, predstavlja dimenzijski točnu maketu s ugraviranim linijama kojoj treba nova unutrašnjost kabine. Cijena se vani kreće od 25-30 USD.

Ocjena:

Oni koji si ne mogu ili ne žele priuštiti novu Hasegawa-inu maketu uz malo truda i vještine u samogradnji ili uz pomoć dopunskih kompleta dijelova mogu za malo novaca (50-70kn za osnovnu maketu) izraditi jako dobru maketu.

Sklapanje:

Na slici možete vidjeti osnovni alat koji koristim.

S lijeva na desno to su:

• Hasegawa/Trimaster fotojetkane pilice – služe mi za odvajanje dijelova sa stabla (nikako nisam zadovoljan raznim škaricama i grickalicama), izrezivanje komandnih površina kao i za urezivanje panelnih linija;
• drvene čačkalice – za miješanje boja, dvokomponentnih ljepila, pridržavanje dijelova i sl;
• medicinske pincete: sa zabravljivanjem (lijevo dolje) i obična pinceta;
• Excell nožići s izmjenjivim oštricama, ravnom i zakrivljenom – neizostavni alat, bolji od skalpela jer su oštrice deblje, nesavitljive i ne pucaju tako lako;
• vodobrusni papir gradacije (finoće) 600-800, za čišćenje dijelova;
• Tamiya/OLFA Scriber – nožić za urezivanje panelnih linija ali i odvajanje kontrolnih površina;
• najobičnija turpijica za nokte;
• 00 kist od prirodne dlake;
• tekuće ljepilo za plastiku s iglom;
• neekološki korektor (bolje se lovi za plastiku od ekološkog) – za kitanje usahlina, zazora između dijelova;
• Micro Weld – superfino tekuće ljepilo za plastiku;
• Pasco-Fix – kvalitetno cijanoakrilatno ljepilo.

Počnimo s prpremom literature, za to vam ne trebaju skupe i teško nabavljive knjige jer se skoro sve može naći online (trebate dobar inkjet pisač i jeftine zamjenske tinte), no ja sam uz to koristio:

- Squadron/Signal P-40 in Action- Detail&Scale P-40 pt.2 (crteži u 1/72)- Walkaround P-40E- Monografie Lotnicze Curtiss P-40 (crteži u 1/72)- MBI Curtiss P-40 (crteži u 1/72).

Nakon što sam uvećao crteže za 150% (iz 1/72 u 1/48), počeo sam s korekcijom repa. Izrezao sam konture repa iz crteža i zalijepio s unutrašnje strane polovina trupa, te permanentnim markerom označio površinu koju moram ukloniti.

Za uklanjanje koristio sam drugu najisplativiju maketarsku investiciju (poslije dobrog zračnog kista) - Minicraft maketarsku bušilicu i naročito brusni bubanj, koji je neprocjenjive vrijednosti kod brzog uklanjanja veće količine materijala, a naročito u radu s resinskim dijelovima.

Ukratko, rezultat oko 3 minute posla već je vidljiv na sljedećoj slici (bijela mrlja je korektorom pokitan trimer).

Kao što možete primjetiti, maketa se ne poklapa 100% s crtežom. Nos je malo kraći, rep malo duži, no to je za mene sve u granicama normale.

Ne postoji savršena maketa. Ja sve greške koje postoje na maketi dijelim na velike i male. Velike možete uočiti i bez mjerenja, ukoliko poznajete izgled zrakoplova. Male morate uočavati pažljivim pregledom i mjerenjem makete.Osobno, s većinom manjih grešaka mogu živjeti, a neke (pogotovo u pilotskoj kabini) ću s užitkom ispraviti. Veće greške u pravilu ili ispravljam, ili naučim živjeti s njima, ili uvalim nekome takvu maketu.

Toliko za prvi puta. Vidimo se slijedeći mjesec.