Sd. Kfz. 265, tj. kleiner Panzerbefehlswagen (kl. Pz.Bef.Wg.), je proizveden kao oklopljeno zapovjedno vozilo. Kako je Pz.Kpfw. I imao prostora samo za radio-prijemnik, bilo je potrebno napraviti modifikaciju kako bi se smjestili radio-predajnik i radio-operater. Proizvedeno je nekoliko takvih vozila preradom postojećih Pz.Kpfw. I Ausf. A (kratko podvozje), dok je proizvodna serija bila temeljena na produljenom podvozju, razvijenom za kl. Pz.Bef.Wg., te kasnije iskorištenom za Pz.Kpfw. I Ausf. B.

To je vozilo imalo isti trup i zadnji dio nadgrađa kao Pz.Kpfw.I Ausf. B, dok je prednji dio nadgrađa bio povećan povisivanjem stranica. Oba radio-uređaja (prijemnik i predajnik) su bili ugrađeni u nadograđeni dio. Jedino naoružanje je bila strojnica ugrađena u prednjem djelu nadgrađa. Ranija serijska vozila su imala dvodijelni otvor na krovu nadgrađa, koji su kasnije zamijenjeni nepokretnom kupolom sa motriteljskim otvorima uokrug. Po završetku kampanje u Poljskoj, na vozilo je dodano 15mm oklopa na tijelo, nadgrađe i prednjicu kupole, te 12mm na prednje kose ploče nekih vozila.

Ta su vozila bila dodijeljena satnijskim, pukovnijskim, bojnim (tj. stožerima bojni) i brigadnim stožerima tenkovskih postrojbi od 1935. do 1940. godine. Tijekom kasne 1940. i rane 1941. su povučena iz sastava satnija, te su ostala u službi stožera viših postrojbi do kasne 1942. Od 1940. godine su također dodijeljena signalnim pukovnijama i osmatračkim bitnicama topničkih bojni tenkovskih divizija.

 

Tehnički podaci:

Dijelovi:

Maketa se sastoji od ukupno 114 dijelova, od kojih čak 44 otpadaju na gusjenice i 3 na figuru tenkiste. To sve dolazi na 3 raspoređeno grane, bez, gotovo imalo, viškova od lijevanja i bez usahlina.

Dimenzije makete odstupaju od dimenzija vozila za oko 1mm u duljinu i širinu:

Samo vozilo nije pretjerano bogato vanjskim detaljima, pa je tako slučaj i na maketi. Veliki nedostatak na maketi je odsustvo zakovica, kojih vozilo ima na gotovo svakim vratašcima, te spojevima ploča (osim na nadgrađu). Ovjes, razmaci između pojedinih kotača i kotači izgledaju dosta vjerno predlošku, dok su pogonski kotači izrađeni bez zakovica na vanjskom rubu. Šine na ovjesu (pridržavanje kotača) su izrađene dobro, sa zamjerkom predimenzioniranosti u visinu (tj. debljinu šine).

Nadgrađe je izrađeno solidno (po obliku i dimenzijama), sa točno pozicioniranim motriteljskim otvorima i vratima, sa ugrađenim dodatnim oklopnim pločicama na donjem dijelu nadgrađa s boka (doduše s čudnim rupama u sredini ploča, koje nemaju smisla, jer se tamo ne stavlja ništa), te sa zanimljivim poklopcem stražnjeg dijela (na zračnicima motora) koji tamo ne spada (to vjerojatno predstavlja poklopac kutije za zalihe, koja nije dana na maketi, a trebala bi se nalaziti u nastavku nadgrađa prema motoru - nije montirana na sva vozila).Cijev strojnice je napravljena jadno (samo štapić sa čudno suženim prednjim dijelom), te je poželjno staviti drugu, koja bi ličila na strojnicu. Kupola je izrađena i više nego zanimljivo.

Naime, na nadgrađu je izrađen donji dio na kojem nema izrađenih vizira, dok je gornji dio dan posebno (sa posebno izrađenim poklopcem u dva dijela). Dakle, bez brušenja nema ranije inačice sa samo poklopcima (koje i ovako trebate napraviti sami jer su oni ovalni, dok su poklopci kupole kvadratnog profila. Tu je još za spomenuti i nosač antene radio-uređaja koji je, nepotrebno reći, predebeo i naravno da nema pločicu sa zakovicama s kojom je učvršćen na nadgrađe. Poklopci motora su također dani posebno iz po dva dijela zahtijevaju manje prerade zbog netočnosti detalja vanjske strane. Rešetka na otvoru za hlađenje kod ispušne cijevi je blago rečeno čudna. Naime, izrađena je tako da su urezani žljebovi, pa to liči na sve drugo samo ne na rešetku. Ispušna cijev je izrađena dimenzijski točno, ali je mrežna obloga napravljena kao blok (bez teksture, naravno), ali barem ispušna cijev ima ispravan oblik spljoštenog lijevka. U maketi je dano i nešto "dodatne opreme", kao što su namotana sajla za vuču (predebela, naravno), lopata (čudno zdepasta) i kanistar za gorivo (malo predimenzioniran i neproporcionalan). Gusjenice su segmentne (pojedinačne), sa četiri velika, dva manja i četiri još manja bloka, te još 34 pojedinačna komada.

Nadalje kao velik nedostatak makete smatram izostanak interijera u bilo kojem obliku. Naime, kako se svi poklopci, izrađeni posebno (poklopac kupole, vrata na nadgrađu, poklopac odjeljka za transmisiju, te dva poklopci motornog odjeljka), mogu sastaviti u otvorenom položaju

 

Sastavnica:

Pregledna, sa pregledom dijelova po granama i shemom bojanja za jednu inačicu (upitno koju), ali ne i označavanja makete (barem ne objašnjeno).

Oznake:

Proizvođač daje oznake za četiri vozila (prema rasporedu oznaka i dijagramu na sastavnici):

Prvi (i osnovni) je da je iz iste, uz nešto više truda, moguće sastaviti solidnu zapovjednu 1-icu (koju nitko drugi ne proizvodi u tom mjerilu kao injekcijski izrađenu maketu.

Drugi je taj, da je iz iste moguće uzeti puuuuuuuuuno dijelova za neke druge makete Pz.Kpfw. I inačica (recimo za poljepšavanje Fujimijevih maketa), pri čemu isključivo mislim na gusjenice.

Maketa je još uvijek nabavljiva od nekih dobavljača (HobbyHQ - Australija, Aviationshop - Južna Afrika, te neki drugi) po cijeni od oko 60-ak kuna.

Ocjena makete:

(kupiti ako se baš mora)

Korištena literatura:

 

Tomislav Martan